Gršković, Jerolim (Jerko)

Gršković, Jerolim (Jerko), jezikoslovac (Vrbnik, 14. II. 1889 – ?, 1943). Pohađao je pazinsku gimnaziju te bogosloviju u Zadru, gdje je 1913. i zaređen. Slavistiku i klasičnu filologiju studirao je 1921–25. u Zagrebu. Bio je kapelan u Dobrinju, Dubašnici i Vrbniku te učitelj u Sušaku i Šibeniku. Redovito je objavljivao priloge o kulturi i jeziku. Kritizirao je površan pristup vrbničkomu govoru R. Strohala (Naša sloga, 1914., 28–30). Proučavao je glagoljašku tradiciju Istre i dokazivao njezinu slavensku starinu te prikupljao glagolj. rukopise (Istra, Krk), od kojih je desetak otkupila JAZU. Pisao je o Tlmačenju od muki gospoda našego Isuhrsta (Istra, 1929., 6; 1932., 13) i o Kvarezimalu (Novosti, 1938., 105) Š. Grebla, o istarskoj starohrvatskoj muki Isukrstovoj iz XV.st. (Obzor, 1928., 97), a iz Molitvenika Bara Tomašića (XVII–XVIII.st.) objavio je Versi od poroenja majke Božje (Novosti, 1937., božićni broj).

LIT.: R. Strohal, Difficile est satyram non scribere, Novine, 1916, 179; V. Štefanić, Glagoljski rukopisi otoka Krka, Zagreb 1960; isti, Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, 1–2, Zagreb 1969–1970.

V. Martinović