Hoernes, Moritz

Hoernes, Moritz, arheolog (Beč, 29.I.1852 – Beč, 10.VII.1917). Doktorirao 1878. Od 1885. radio u Prirodoslovnom muzeju u Beču, gdje je bio i ravnateljem. Osnovao je 1899. Katedru za prapovijest na Sveučilištu u Beču te bečko Društvo za prapovijest. Gl. mu je djelo Urgeschichte der bildenden Kunst in Europa (1915). Poznavao je odlično istar. željeznodobne nalaze, koje je kult. i kronološki definirao kao dio estenske grupe željeznoga doba sjev. Italije, s posebnim utjecajem kulture grupe sv. Lucije (Most na Soči). U Istri je 1890. i 1892. vodio manja iskapanja na gradinama Sv. Martinu kraj Tara i na Kašteliru – Valaron kraj Nove Vasi (Brtonigla). Ondje je otkrio željeznodobne nekropole, ali je podatke o tom objavio samo djelomično. Objavio više od 170 radova, među kojima su za istar. arheologiju najvažniji: Ausgrabungen auf dem Castellier von Villanova am Quieto (Mitteilungen der Anthropologischen Gesellschaft in Wien, 1894., 24), Die prähistorische Nekropole von Nesactium (Jahrbuch der k. k. Zentral-Kommission für Erforschung und Erhaltung der Kunst- und historische Denkmale, 1905., 3).

K. Mihovilić