Istarsko narodno kazalište, Gradsko kazalište Pula

Istarsko narodno kazalište, Gradsko kazalište Pula, gradska kaz. i kult. ustanova osnovana kao Narodno kazalište u Puli 19. III. 1948. rješenjem Narodnog odbora grada Pule, u zgradi Politeame Ciscutti. Tada je osnovana jezgra dramske skupine, a prva premijera (Dundo Maroje M. Držića) održana je 22. I. 1949. Do kraja 1970., kada je zgrada zbog dotrajalosti privremeno zatvorena, ansambl je odigrao više stotina predstava, a priređene su i mnogobrojne dramske, operne i dr. predstave gostujućih ansambala. Zgrada je temeljito obnovljena 1956., a potom je oblikovan stalni glumački ansambl i kazalište je preimenovano u Istarsko narodno kazalište (INK). Jedna od najuspješnijih sezona bila je 1956/57., kada je ansambl odigrao 188 predstava i priredio mnogobrojna gostovanja. Redatelji su bili Lojze Štandeker, koji je ostvario više predstava (Povlačenje M. Božića, Na trnu i kamenu P. Budaka, Na kraju puta M. Matkovića, U agoniji M. Krleže, Duhi D. Gervaisa, Ujak Vanja A. P. Čehova), te → Lj. Crnobori. Sred. 1950-ih često je bio u gostima redatelj Slavko Midžor, ali i dr.: Petar Malec, Vlado Vukmirović (osobito na poč. 1960-ih), Janko Marinković, Leo Tomašić, Zdravko Velimirović; Marinković je 1962. postavio hrv. praizvedbu trilogije Alkestija Thorntona Wildera. Osim dramskih predstava širokoga repertoara (C. Goldoni, E. Zola, P. Stanković) i prilagodbi djela svj. književnosti (J. Hašek), ansambl je potpomognut različitim gradskim ustanovama i udrugama (Glazbena škola, KUD »Matko Brajša Rašan«), izvodio i operete. Malim je domaćim orkestrom dirigirao → D. Marčelja. Poslije su operete zbog prevelikih troškova skinute s repertoara, a time je propao i pokušaj osnutka gradskoga simfonijskog orkestra. Neko je vrijeme djelovala i Mala scena, odn. Intimna scena, u prostorijama Kluba tehničara u Ulici Sergijevaca. Ljeti se ansambl koristio i podijem ispred Augustova hrama na Forumu u Puli za izvedbu klas. grčkih dramskih djela, poput Sofoklova Edipa 1960 (redatelj V. Vukmirović), a kao kazališna scenografija služio je i romaničko-gotički portal Franjevačkoga samostana. Kazalište je do 1970. postavilo 213 premijera i odigralo 2050 predstava. Gostovalo je po cijeloj Istri te je bilo domaćinom gostujućim kazalištima iz Karlovca, Varaždina, Rijeke (Talijanska drama), Beograda i dr. Iako nikad nije dosegnulo najviše profesionalne standarde, niti je za to imalo kadrovskih i materijalnih mogućnosti, ipak je znatno utjecalo na kult. život Pule i cijele Istre. Zbog velike dotrajalosti zgrade gradske su je vlasti 1970. zatvorile do njezine temeljite obnove. Odlukom Skupštine općine Pula 1971. raspušten je i glumački ansambl, a dio tehničkog osoblja nastavio je djelovati u ustanovi Istarska scena, kojoj je gl. djelatnost bila organizacija kult. manifestacija u Puli i Istri. Ujedinjavanjem dr. djelatnosti s Istarskom scenom (filmski festival, izložbeni salon) 1977. osnovan je Centar za scenske i likovne djelatnosti, koji je priređivao gostovanja kazališnih predstava u Puli i Istri. Pod imenom Pulafestival Centar je 1982–94. djelovao kao tehnička i organizacijska podloga filmskom festivalu. U preuređenju kazališne zgrade krajem 1980-ih proširen je i produbljen scenski prostor, ugrađeni su suvremeni scenski uređaji i rasvjeta, gledalište je potpuno obnovljeno prema izvornom stanju, uređene su prostorije za tehničke službe, za glumce, a u prednjem dijelu zgrade uredi, mala dvorana i izložbeni prostori. Obnovljena zgrada svečano je otvorena 1989. premijerom opere Ero s onoga svijeta J. Gotovca u izvedbi Opere HNK iz Zagreba. Od tada se u njoj održavaju različite kult. priredbe, kaz. gostovanja, koncerti i izložbe, ali kazalište nema stalni glumački ansambl. Od 1994. djeluje pod imenom INK – Kazališna kuća Pula. God. 1996. prikazana je prva dramska predstava u vlastitoj produkciji Otvarač za konzerve Victora Larouxa (redatelj Robert Raponja) i osnovan je Dramski studio INK, u kojem se okupljaju mladi glumački talenti. Od tada se redovito održava Međunarodni kazališni festival mladih, koji u Pulu svake godine dovodi domaće i svj. dramske pedagoge. God. 2004. INK – Kazališna kuća Pula preimenovana je u INK – Gradsko kazalište Pula.

LIT.: V. Ujčić, Kazališne kritike: Sa scene istarskog narodnog kazališta u Puli od 1954. do 1964, Pula-Pazin 1989; J. Lužina, Istarsko narodno kazalište, Pula (1948–1971), u: B. Hećimović (urednik), Repertoar hrvatskih kazališta 1840/1860/1980, Zagreb 1990.

J. Lužina, R. Matijašić