Istarsko okružje ili Istarski okrug (1825–60)

traži dalje ...

Istarsko okružje ili Istarski okrug (1825–60) (njem. Istrianer Kreis, tal. Circolo d’Istria), upravna jedinica Austrijskoga Carstva, ustanovljena odlukom Dvorske kancelarije 29.IV.1825. Naziva se i Markgrofovijom Istrom, prema pov. nazivu. God. 1816. cijela je Istra postala dijelom → Austrijskoga primorja, koje je 1825. podijeljeno na Istarsko okružje, Goričko okružje i grad Trst. Sjedište istar. okružnoga poglavarstva bilo je u Pazinu.

I. o. sastojalo se od 19 kotara (Socerb, Kopar, Piran, Buje, Poreč, Rovinj, Vodnjan, Pula, Motovun, Buzet, Pazin, Labin, Belaj, Lovran, Podgrad, Kastav, Krk, Cres i Lošinj). U svakom je kotaru bilo nekoliko općina. Osim 46 glavnih općina, postojalo je i 380 podopćina. Općinama su upravljali načelnici (podestati), a podopćinama voditelji općinskih poslova. Takva podjela održala se s manjim unutrašnjim promjenama (ukinuti su kotarevi Kastav, Lovran i Socerb, a osnovan je kotar Volosko) do 1860., unatoč pokušajima da se 1848–49. Kvarnerski otoci pripoje Dalmaciji. Kotarevi su kao prvostupanjsku upravnu i dijelom sudbenu vlast imali kotarska poglavarstva. Prema podatcima iz 1840. na tom je području živjelo 220000 st. Financijski poslovi ostali su u državnoj nadležnosti, pod Komorskom upravom za Primorje i Dalmaciju sa sjedištem u Trstu, gdje su se slijevali državni prihodi (carine, cestarine, mostarine, maltarine, potrošarine, prihodi od monopola soli i duhana, takse). Ta je uprava bila neposredno odgovorna samo Dvorskoj komori u Beču, a imala je ispostave – kotarske komorske uprave. Vojna vlast također je bila centralizirana i izvan nadležnosti okružja. Reforme iz 1848–49. donekle su decentralizirale neke ovlasti, a reformirane su i općine (Privremeni zakon o općinama od 17.III.1849). Tako su nastale tri razine: mjesna općina (s općinskim odborom i načelnikom), kotarska općina (kotarski odbor i pročelnik) i okružna općina (predstavništvo i načelnik), koje su imale dosta velike samoupravne ovlasti. Nakon dugih rasprava o statusu i ustrojstvu krunskih zemalja (među kojima i Istre), car je 1.X.1849. odobrio prijedlog Alexandra Bacha o ustrojstvu Primorja, s tim da Okružje Markgrofovije Istre i dalje bude samostalnim područjem, podijeljenim u sedam kotarskih kapetanata: Kopar (s ispostavom u Piranu), Motovun (s ispostavom u Buzetu), Rovinj, Vodnjan, Pazin (s ispostavom u Labinu), Volosko (s ispostavom u Podgradu), Mali Lošinj (s ispostavom u Krku). Imalo je površinu od 86 četvornih milja i 230523 st. Pravosuđe je temeljito reformirano, financ. uprava dijelom je decentralizirana, a porezni je sustav osuvremenjen. Temeljem reformi, carskim patentom 25.I.1850. donesen je ustav »za pokneženu grofiu Goricu i Gradišku i markgrofiu Istriu«, kojim je ustanovljen zemaljski sabor sa sjedištem u Gorici. To je, u sklopu daljnjih reformi države, bio važan korak u stvaranju suvremene građ. državne strukture i u Istri, iako je carev Silvestarski patent 31.XII.1852. ukinuo akte iz 1849–50. Ukinuo je ostatke feud. podložništva i doradio odredbe o ustrojstvu zemaljske vlasti. Novi zakon o općinama donesen je 24.IV.1859. Po njemu se razlikuju gradske i seoske općine te posjedovna područja. Prve su bile podređene okružnom poglavarstvu, a druge kotarskom poglavarstvu, dok su posjedovna područja ostatci feud. posjeda. Sjedište Istarskoga okružja sve je vrijeme bilo u Pazinu, unatoč raspravama o njegovu premještanju u neki drugi grad na zap. obali, gdje je boravila većina posjednika i veleposjednika, koji su bili oslonac vlasti. U polit. krizi i pripremi nove reforme 1859–60., okružja su postupno ukinuta, a I. o. (okružno poglavarstvo) prestalo je s radom 15.XI.1860. Tada su kotarska poglavarstva započela djelovanje s proširenim ovlastima, preuzimajući neke nadležnosti okružja. Po Veljačkom patentu (28.II.1861) Markgrofovija Istra i dalje se držala cjelovitom zemljom (Land), ali njome upravlja novi zemaljski sabor (→ Istarski sabor). Teritorijalnih promjena nije bilo, uvedene su neke nove nadležnosti, a sjedište vlasti (Istarskog sabora) premješteno je u Poreč.

LIT.: B. Stulli, Istarsko okružje 1825–1860, Pazin i Rijeka 1984.

R.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

Istarsko okružje ili Istarski okrug (1825–60). Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 24.11.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/istarsko-okruzje-ili-istarski-okrug-1825-60->.