Ivezić, Ljubica

Ivezić, Ljubica, gimnazijska profesorica, kulturna djelatnica i znanstvenica (Sisak, 17.II.1915 – Pula, 29.XII.1995). U Zagrebu završila I. žensku realnu gimnaziju te 1938. diplomirala književnost na Filoz. fakultetu. Kao umirovljenica obranila je 1980. doktorsku disertaciju Otkrivanje i njegovanje kreativnosti učenika u nastavi materinskog jezika i slobodnim aktivnostima. Bila je aktivna u ljevičarskim krugovima. Radila je kao srednjoškol. profesorica u Subotici i u Hrvatskoj Kostajnici. Potkraj II. svj. rata nakratko je uhićuju ustaše. Nakon rata bila je profesorica u Osijeku te 1947–48. ravnateljica gospićke gimnazije. S radom u gimnaziji u Puli započela je 1951/52. Postala je 1964. vanj. predavačem na pulskoj Pedagoškoj akademiji, a 1965/66. sasvim prelazi na Akademiju, potonji Pedagoški fakultet, gdje je do umirovljenja 1978. predavala jugosl. književnosti i metodiku hrv. jezika, radijsku, televizijsku i film. kulturu, organizaciju slobodnoga vremena te scenski izraz i lutkarstvo, a potom dječju književnost do 1980. Vodila je knjiž. sekciju pulskih gimnazijalaca »Istarski borac« od utemeljenja 1953., otkad datiraju i istoimeni časopis (→ Istarski borac) te knjiž. klub, i bila im mentorom sve do njihove zabrane 1980. Zaslužna je za razvoj i afirmaciju mnogih vodećih istar. pisaca i intelektualaca, posebice je poticala pjesnike čak. izraza. Oglede, studije i kritike pod prezimenima Ivezić i Filipić-Ivezić objavljivala je u časopisima Istarski mozaik (gdje je bila i članicom uredništva) i Istra. Zapamćena je kao simbol stradalništva i otpora političko-novinarskom šikaniranju u Istri nakon 1971.

LIT.: D. Načinović, Naša profesorica, Glas Istre, 4.I.1996; Z. Klapčić, Ljubica Ivezić i vrapci, Nova Istra, 1996, 1–2; B. Biletić, Istarski borac – Ibor, 1953–1979/80–1998, Nova Istra, 1998, 3.

B. D. Biletić