jame
traži dalje ...jame (fojbe, tal. foiba: krška jama), mjesta stradavanja civilnih i vojnih žrtava u II.svj. ratu. Problem istarsko-kraških jama i uz njega vezan pojam fojba (koji u političkom govoru označuje jamu kao mjesto stradanja) pojavio se u tal. tisku u kolovozu 1945. Tada počinje objavljivanje svjedočanstava o sudbini civilnih žrtava u dijelu dotadašnje Julijske Venecije, koji je u tom trenutku bio pod nadzorom Jugoslavenske armije. Jame su u smaknućima rabljene u rujnu 1943 (u razdoblju od tal. kapitulacije 8.IX. do njem. okupacije poč. listopada) i većim dijelom u svibnju 1945 (tijekom i neposredno nakon završnih ratnih operacija), dok su samo malobrojni takvi slučajevi zabilježeni u ostalom ratnom razdoblju. Većina žrtava 1943. bili su civili koji su stradali tijekom hrv. i slov. nacionalnog ustanka (→ Narodnooslobodilački pokret), u što su se ponekad upletali i obračuni osobne naravi. Žrtve iz 1945. posljedica su jugosl. vojnog preuzimanja nadzora nad teritorijem. Postoje različite procjene u broju žrtava. Više tal. autora govori o 4500–6000 ljudi (u Istri, Trstu i cjelokupnom području zapadno od jugoslavensko-tal. granične crte iz 1920. i 1924., na kojem je djelovala JA), ali ima i višestruko većih procjena. Hrv. i slov. historiografija tek su u novije vrijeme počele sustavno istraživati žrtve jama. Hrvatsko-tal. istraživanjima obavljenim za područje tal. Riječke pokrajine utvrđeno je da ukupni ljudski gubitci II.svj. rata i poraća – iako oko četiri puta veći od prosječnih gubitaka u Italiji – iznose oko trećine (2,4%) prosječne vrijednosti za područje Hrvatske (7,3%). Utvrđeno je da je nešto manje od četvrtine ukupnih gubitaka (652 od 2754 osoba) nastalo nakon 3.V.1945. te da je za oko četvrtinu žrtava (656) odgovorna jugosl. strana. Slične bi rezultate moglo dati istraživanje podataka za ostatak hrv. dijela Istre, pa bi moglo proizaći da su ukupni ljudski gubitci u Istri u II.svj. ratu i neposrednom poraću osjetno niži od hrv. prosjeka, da je jugosl. strana provela samo manji dio ukupnoga broja nasilnih lišavanja života, da su žrtve jama manji dio žrtava koje je skrivila jugosl. strana i da je udio tih žrtava u ukupnom broju stradalih vrlo malen (moglo bi se govoriti o nekoliko stotina ljudi). No time se ne dobiva cjelovita slika problema jama jer spomenutim žrtvama valja pribrojiti žrtve s drugih područja (poglavito iz Trsta), te vojne osobe koje su završile u jamama. One se samo u manjoj mjeri odnose na hrv. područje, jer su se smjerovi povlačenja protezali sjevernije. Problem Trsta i istar. zaleđa tako se bitno razlikuje od stanja u Istri, pa za cjelovit sud valja pričekati dodatna istraživanja. Na sjeveroistoku Italije, osobito u strukturama → egzodusa, jame (npr. u Bazovici kraj Trsta) i njihove žrtve (npr. Norma Cosseto iz mjesta Labinci na Poreštini) uzimaju se kao simbol stradanja Talijana u Istri i Julijskoj Veneciji. U novije im se vrijeme nastoji naći mjesto u kolektivnom povijesnom pamćenju Italije, što problem jama izuzima iz konteksta historiografskog sagledavanja ratnoga stradalništva i daje mu druge aspekte i funkcije.
LIT.: M. Sobolevski, Prešućena istina – žrtve rata na području bivše Jugoslavije 1941–1945. prema popisu iz 1964. godine, Časopis za suvremenu povijest, 1993, 25; V. Žerjavić, Doseljavanja i iseljavanja s područja Istre, Rijeke i Zadra u razdoblju 1910–1971., Društvena istraživanja, 1993, 6–7 (4–5); isti, Koliko je osoba iselilo iz područja pripojenih Hrvatskoj i Sloveniji nakon kapitulacije Italije i Drugog svjetskog rata, Časopis za suvremenu povijest, 1997, 29; A. Ballarini, M. Sobolevski (urednici), Le vittime di nazionalità italiana a Fiume e dintorni (1939–1947) / Žrtve talijanske nacionalnosti u Rijeci i okolici (1939–1947), Roma 2002.
M. Manin
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.
jame. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 3.11.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/jame>.