Kalac, Antun

Kalac, Antun (pseud. Nadan Zorin, A. K.), pjesnik i preporoditelj (Žbrlini kraj Pazina, 27.XII.1849 – Pazin, 13.V.1919). Pučku školu i nižu gimnaziju pohađao je u Pazinu, višu u Trstu, a bogosloviju u Gorici i Trstu. Zaređen 1875., kao svećenik je najduže službovao u Pazinu i Buzetu. Bio je pripadnikom umjerene struje pravaškoga pokreta u Istri, a zbog svojega hrv. angažmana bio je napadan i progonjen. U književnosti prvi se put javio pjesmom Mlada Istrijanka. U Našoj slozi (1873–1911) objavljivao je pjesme, prozu i dramske pokušaje. Prigodice je pjevao o Andriji Kačiću Miošiću (1890) i Ivanu Gunduliću (1893), pisao je o Jakovu Volčiću (1916) i dr. Tipičan je preporodni pisac, a većina njegova opusa danas je pov. dokument. Bio je pod utjecajem nar. pjesništva i hrv. pjesničkoga naslijeđa XIX.st., posebice Ivana Trnskog, Augusta Šenoe, Petra Preradovića i Franje Markovića. Gotovo su mu svi stihovi duhom i svrhom rodoljubivi. Prerađen izbor stihova rukoveti budničkih soneta Istri objavio je u Velikom ćirilo-metodskom koledaru za 1907., a 1883. u zasebnoj knjižici Marijine pjesmice. Pisao je i stihovane basne i priče te tzv. idile. U Našoj slozi tijekom 1877. i 1882–83. tiskane su mu i dvije poučne pripovijesti: Pop Marko pučki svjetovatelj i Žudih Josip Razsuljević, Pučka pripovijest iz istranskoga života. Napisao je i igrokaz Pijanac (1896) te Život sv. Ćirila i Metoda, a 1912. uredio je spomen-knjigu u povodu 100. obljetnice rođenja biskupa J. Dobrile (Biskup Dobrila). U Pučkom prijatelju izlazili su mu pripovijest Badnjak (1911) i roman Siromašni vjernici (1914). Autor je tadašnje himne istar. Hrvata Predobri Bože, koju je uglazbio M. Brajša Rašan, te teksta Kako je bilo u Istri koncem XVIII. i početkom XIX. stoljeća, koji pripada hibridnom žanru između znan. prikaza i pučke pripovijetke. Socijalnu osjetljivost iskazao je u angažiranoj pjesmi Berba u Istri. Surađivao je i u Narodnoj prosvjeti, Hrvatskoj školi i dr. Posebice je sudjelovao u radu Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru. U Našoj slozi 1889. objavio je prepjev Schillerove Pjesme o zvonu, a 1887. jedini hrvatski prijevod lat. poeme Istra (Histria, 1556), tršćanskog biskupa, pisca i diplomata A. Rapicija.

LIT.: V. Spinčić, Crtice iz hrvatske književne kulture Istre, Zagreb 1926; V. Kalac, Antun Kalac – istarski pjesnik rodoljub, Istarska Danica 1973; B. Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, II, Pazin 1973; M. Strčić, Istarska beseda i pobuna, II, Pula 1985; J. Bratulić, Antun Kalac, pjesnik Istre, u: A. Kalac – Pjesme, Pazin 1992; M. Strčić, Pjesničko djelo Antuna Kalca, u: Temelji književne epohe, Svećenici u hrvatskom narodnom preporodu Istre i kvarnerskih otoka, Pazin 1994; B. Biletić, Antun Kalac i njegov hrvatski prepjev Rapicijeve poeme »Histria«, Umjetnost riječi, 2002, 1–2.

B. D. Biletić