Katalinić Jeretov, Rikard

Katalinić Jeretov, Rikard, književnik i publicist (Volosko kraj Opatije, 8.I.1869 – Split, 29.IX.1954). Trgovačku je akademiju završio u Rijeci, a strane jezike usavršavao u Beču, Münchenu, Parizu i Londonu. Živio je u Zadru (1891–97. i 1900–12), Opatiji (1912–15), Zagrebu (1918–27) i Splitu (1928–54). Jedan je od istaknutih sudionika hrv. nar. preporoda u Istri. Nastojeći oko promicanja nac. interesâ razvio je bogatu publicističku, društv. i gosp. djelatnost. U Zadru je 1887. bio supokretač i suurednik lista Lovor, tajnik društva Pučka knjiga te povjerenik za Dalmaciju Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru. Sudjelovao je u osnivanju Hrvatske knjižarnice, bio predsjednik Matice dalmatinske, sudionik u radu Hrvatskoga sokola, te član uprave Hrvatske vjeresijske banke, Jadranske banke i Državne austrijske banke. Surađivao je u tal. revijama (Nuova Rassegna iz Firence i dr.). S V. Carom Eminom uređivao je časopis Mladi Hrvat, 1910–14., koji je imao velik utjecaj u učvršćivanju nac. svijesti u Istri. Progonjen od austroug. vlasti, kraj I. svj. rata dočekao je u bečkom zatočeništvu. Potom je u Zagrebu sudjelovao u uređivanju časopisa L’Adriatico Jugoslavo i u njegovoj redakciji organizirao pomoć istar. izbjeglicama, a Jugoslavenskoj matici, koja je iz toga nastala, bio je 1922–27. tajnikom. Surađivao je u Istarskoj riječi i Mladom Istraninu te uređivao prilog za Našu djecu u Novostima. U Splitu je bio tajnik udruge Jadranska straža 1928–32., predsj. Jugoslavenske matice i Istre 1931–41. te urednik lista za mladež Mladi stražar. Zbog antiiredentističkih i antifaš. stavova pod tal. okupacijom bio je interniran na Liparima.

Prvom se pjesmom javio u Našoj slozi 1884., a od 1887., kada je započeo suradnju u zadarskome Novome listu, redovito je knjiž. prilozima surađivao u mnogobrojnim časopisima i listovima. Poetski je tradicionalist i tipičan predstavnik hrv. regionalizma, poznat kao pjesnik mora, Istre i Hrvatskoga primorja. Objavio je zbirke pjesama: Pozdrav istarskog Hrvata (1891), Mrtvoj majci (1894), Primorkinje (1897), Zadnje pjesme (1901) i dr. Zbirke crtica, posebice Crtice iz Istre (1896), Inje (1902) te knjiga proze Našim morem i našim krajem (1910) otkrivaju tradicionalnu realističku tehniku, ali s lirskom notom, koja ih čini bliskima pjesmama u prozi, a ponegdje se pojavljuju i naznake modernističke poetike. U hrv. dječjoj književnosti, poznat kao Barba Rike, omiljenost je postigao pjesmama i crticama: Vesela mladež (1897), Jedan, dva tri…, veseli smo mi (s. a.), Iz podjarmljenih krajeva (1921., s Lj. Dorčićem i V. Carom Eminom), Pred kraljevim svjetionikom (1935), Djeci i omladini (1955) i dr. Također se služio pseudonimima Veljko Jeretov, Dragan Zoranić, Joja Jatagan, Riko ispod Učke i Frane s Marseća.

LIT.: M. Strčić, Istarska beseda i pobuna, 1–2, Pula 1984–1985; ista, Viktor Car Emin i Rikard Katalinić Jeretov u preporodnom pokretu istarskih Hrvata, Liburnijske teme, 1987, 6; Priopćenja sa znanstvenoga skupa: Život i djelo Rikarda Katalinića Jeretova, Dometi, 1990, 12; A. Senčić, Rukopisna ostavština R. Katalinića Jeretova, Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, 1997, 39.

B. D. Biletić