komun

komun (tal. comune: zajednički posjed), jedan od starijih naziva za općinsku zajednicu, odnosno zajednicu ljudi koje povezuje stanovanje u istome naselju i iz toga proizlazeći interesi. U sr. su se vijeku obiteljski povezane župe razvile u naseobinske zajednice s vlastitim zemljištem (slobodne seoske zajednice). U feudalizmu su takve zajednice redovito bile podređene teritorijalnim zemljišnim gospoštijama. Svoju djelatnost komuni su iskazivali uređivanjem zajedničke ispaše, putova, bunara i dr. U Istri su postojala dva tipa komuna: gradski, na obali, i seoski, u unutrašnjosti poluotoka. Gradski k. zajednica je slobodnih građana s vlastitom upravom koju vodi patricijat. Obično posjeduje svoj agrarni teritorij, a gradska uprava djeluje na osnovi statuta. Tijela gradske samouprave obično su veliko vijeće, malo vijeće i suci (obično četvorica). Mlet. vlast od XIII. st. u istar. gradovima postavlja svoga stalnoga zastupnika s određenim ovlastima, djelomično odvojenima od gradske uprave. Seoski k. na austr. posjedu zajednica je neslobodnoga stanovništva koju vode izabrani župan, podžupan i suci (obično dvanaestorica). Oni su istodobno bili i tijela gospoštije i tijela lokalne samouprave. Obavljali su gosp., upravne i sudske funkcije te prije svega, u ograničenim okvirima feud. odnosa, rješavali pitanja iz života i rada članova, ponajprije gosp. i ona vezana za odnos prema feudalcu.

LIT.: V. Bratulić, Funkcije župana u općinskim zajednicama na području Pazinske grofovije, Jadranski zbornik, 1969, 7; S. Vilfan, Pravna zgodovina Slovencev, Ljubljana 1996.

D. Juričić Čargo