konjogojstvo

konjogojstvo, uzgoj konja (lat. Equus). U Istri su konji služili pretežno u cestovnoj kolskoj vuči i u šumskim radovima pri izvlačenju trupaca, a vrlo rijetko u neposrednoj obradi zemlje. Gl. su im staništa bili Ćićarija te naselja zap. obronaka Učke, sve do Čepićkoga jezera i Raše. O njihovu uzgoju, osim rijetkih iznimaka, nema podataka. Potrebna su se grla dopremala iz hrv. unutrašnjosti i iz Slovenije, bilo neposrednom kupnjom, bilo na stočnim sajmovima. Prema statističkom Prikazu o stočarstvu Istarskoga okružja (Beč 1859), u Istri su 31.X.1857. popisana 22 pastuha, 943 kobile, 1402 konja i 187 ždrijebaca do 3 god. starosti, tj. ukupno 2554 grla (prema istom je popisu bilo 6385 magaradi, mazga i mula). U razdoblju upravne podjele Istre na kapetanate od 1869. do 1910. prosječno je godišnje registrirano 512 konja svih kategorija (u istom je razdoblju registrirano 3250 magaradi, mazga i mula).

Od 1980-ih, poticanjem turizma razvija se i konjički sport kao jedna od turističkih ponuda. U nekoliko staja, suvremeno opremljenih otvorenim jahalištem, oborom i potrebnom opremom smješteno je tristotinjak grla. Nešto su veće staje Katoro i Goli Vrh kraj Umaga, Loborika kraj Pule te Val De Lesso kraj Rovinja, koja se bavi i uzgojem (uz farmu koza Miroslava i Jute Haber). Osposobljeni treneri vode škole početničkoga, preponskoga i terenskoga jahanja. Održano je i nekoliko međunar. natjecanja u preskakivanju prepona. U Barbanu se jednom godišnje održava → trka na prstenac, koja ima višestoljetnu tradiciju.

F. Putinja