Limska draga

Limska draga, lučno zavijena suha krška udolina, odn. kopneni nastavak Limskoga zaljeva. Draga se naslanja na morem poplavljeni završetak zaljeva kraj mosta na lokalnoj cesti i na staroj asfaltnoj cesti, koja je nekada ondje bila jedina prometnica. Morfološki urezana dolina u početku ima prošireno dno s plitkim kvartarnim nanosom. Njezinim juž. pobočjem u smjeru jugoistoka nastavlja se u usponu cesta koja vodi prema raskrižju kraj Brajkovića u smjeru Bala, Rovinja i Kanfanara. Ispod uređenoga propusta na cesti uza zaljev, oko 300m u smjeru istoka, dno je drage na visini od 25m, a kilometar dalje na 32m. L. d. morfološki je nastavak nekada stalnoga korita rijeke, koja je prije izdizanja vapnenačke istarske ploče i nastanka Pazinskoga ponora tekla istočno od današnjega grada Pazina. Vjerojatno je to bio tok današnje Pazinčice ili Patoka, ali je poslije uzdignuta flišna uzvisina oko brda Orljaka i Veloga breha prepriječila njezin tok i usmjerila ga prema kanjonu današnjega ponora. Širina Limske drage od početka do blizine Kanfanara iznosi ugl. oko 900m uz suženje podno Dvigrada i iznad Kanfanara na oko 600m. Jugozapadno od ruševina Dvigrada preko Limske drage izgrađen je luk cestovnog vijadukta Istarskog ipsilona. Kamena zaravan uz rub drage na tom je dijelu visoka oko 200m. Podno Dvigrada kota je dna drage 102m, a ispod Kanfanara 137m. Smjer protezanja drage na početku je produženi nastavak Limskoga zaljeva (zapad–istok). Zbog tektonskih rasjedanja i litoloških promjena u krednim naslagama u geol. prošlosti došlo je do promjene smjera pružanja, odn. njezina skretanja oko Kanfanara. Tako nastavak prema Kringi i Tinjanu dobiva sjev. smjer, a oko Berma sjeveroist. smjer. Dno doline u gornjem dijelu postupno se diže (od 160m do oko 240m sjeverno od Berma). U tom dijelu na nekoliko mjesta dolina se proširuje i do približno 1000m, te ponovno kanjonski sužava završavajući iznad Berma u zaravni širokoj približno 500m. U gornjem se dijelu draga na starijim topografskim kartama bilježi kao Pazinska draga (Draga di Pisino). Domaći stanovnici njezin najsjeverniji dio zovu Beramska vala, a proširenje ispod Tinjana Tinjanska vala. Poniranje povremenoga vodotoka u gornjem dijelu drage označeno je na kartama sjeverno i južno od Tinjana, te južnije od Kringe, što je vezano uz postojeće ponorne zone u okršenim krednim vapnencima. Protjecanje vode kroz cijelu dragu vrlo je rijetko; vezano je isključivo uz razdoblje dugotrajnijih oborina (povremeni tok Lima). Ukupna dužina morfološke udoline Limske drage od Limskoga zaljeva do izvora u Beramskoj vali iznosi oko 31km. Fizička razdvojenost dragom postala je i antropološki i društveno-povijesni fenomen zbog tradicionalnog razlikovanja mentaliteta stanovnika sa suprotnih strana drage (→ Prikodražani).

S. Božičević