Lorenz, Josef Roman, Ritter von Liburnau

Lorenz, Josef Roman, Ritter von Liburnau, prirodoslovac (Linz, 26.XI.1825 – Beč, 13.XI.1911). Srednjoškolski prof. prirodopisa u Salzburgu i Rijeci (1855–61), potom privatni docent primijenjene fizičke geografije na bečkom sveučilištu, predstojnik ministarstva poljoprivrede, predsj. Austrijskoga meteorološkog društva (1878–99), te član različitih društava u Regensburgu, u Saskoj, Moravskoj i Šleskoj i dr. Za boravka u Rijeci istraživao je u Riječkom zaljevu i sjev. dijelu kvarnerske regije, a uz ist. obalu Istre od Mošćeničke Drage do Voloskog. U tom je području označio i mnoge vrulje. U svojem gl. djelu Physicalische Verhältnisse und Vertheilung der Organismen im Quarnerischen Golfe (1863), opisujući međusobne odnose organizama, gibanja mora, dubine i vrste morskoga dna, postavio je temelje poimanja životnih zajednica, biocenoza, koje je poslije razradio → K. A. Möbius. Nazivima facijesa (najniža jedinica u klasifikaciji biljnih zajednica fitocenoza) približio se suvremenim pojmovima učestalosti i pokrovnosti. Na Lorenzovim spoznajama temelji se i današnja zonalna raspodjela biocenotskih stepenica i životnih zajednica morskoga dna Jadrana.

LIT.: R. Riedl, 100 Jahre Litoralgliederung seit Josef Lorenz, neue und vergessene Gesichtspunkte, Internationale Revue der gesamten Hydrobiologie, 1964, 49; N. Tvrtković, Josef Roman Lorenz von Liburnau – jedan od pionira sinekologije, Priroda, 1996, 86.

D. Zavodnik