Mahnič, Anton (Mahnić, Antun)

Mahnič, Anton (Mahnić, Antun), krčki biskup, filozof i teolog (Kobdilj, Slovenija, 14.IX.1850 – Zagreb, 14.XII.1920). Nakon mature u sjemenišnoj njem. gimnaziji u Gorici 1871. upisuje se na goričku bogosloviju. Za svećenika je zaređen 1874., a studij bogoslovije završio je 1875. Iste godine postao je prefekt u malome sjemeništu u Gorici te nastavio studij u Beču, gdje je sred. 1881. postigao doktorat tezom De inferno. Najesen iste godine bio je imenovan redovitim prof. Novoga zavjeta na bogosloviji u Gorici te se tamo posvetio pisanju. Prve članke objavio je u nadbiskupskom glasilu Folium periodicum Archidieceseos Goritiensis, a 1884. imenovan je urednikom toga lista te je više od trećine sadržaja svakoga broja ispunjavao sam. Povremeno je pisao za ljubljanski list Slovenec, a 1888. pokrenuo je časopis Rimski katolik koji mu je služio za polemičko iznošenje vlastitih stavova u javnosti. Ostao je zapamćen po žestokim polemikama sa slov. liberalima. God. 1896. osnovao je znanstveno-izdavačku kuću Leonova družba. Za krčkoga je biskupa ustoličen 27.III.1897., a od dolaska na Krk potpisuje se kao Antun Mahnić. Za 23 godine upravljanja krčkom biskupijom ostavio je velebno djelo. Mnogi poduhvati i inicijative ne samo u krčkoj biskupiji, nego na razini Crkve u Hrvata nose pečat njegova velikog entuzijazma i radne energije. Unatoč očekivanjima tal. krugova da, kao nac. neutralan, likvidira glagoljicu u liturgiji, zbog čega su ga dočekali s oduševljenjem, a Hrvati iz istih razloga s nepovjerenjem, on je, pomno proučivši jezično-liturgijsku problematiku, postao vatrenim braniteljem glagoljice. God. 1902. osnovao je Staroslavensku akademiju radi proučavanja i promicanja starosl. jezika u liturgiji. Najučinkovitijim sredstvom borbe protiv ateističkoga liberalizma smatrao je tisak. Zato je 1899. u Krku osnovao tiskaru Kurykta i počeo objavljivati dvotjedni gospodarsko-poučni list Pučki prijatelj. God. 1903. pokrenuo je Hrvatsku stražu, reviju na načelima kršć. filozofije namijenjenu hrv. intelektualcima, a 1905. Luč, list za mlade. Od utemeljenja prvoga kat. akademskoga društva u Beču 1903. pa do izbijanja I. svj. rata bio je kao organizator u središtu svih zbivanja povezanih s → Hrvatskim katoličkim pokretom (HKP). U Istri je surađivao s mlađim svećenstvom radi uspostavljanja mreže organizacija HKP, a radi njegova jačanja izlaženje Pučkog prijatelja premješteno je 1911. u Pazin. Za podizanja đačkoga konvikta velikodušno je darovao obilna sredstva zaklade biskupa Feretića. Na konvikt je gledao kao djelo i uspjeh HKP u Istri. Zbog zauzimanja za nac. prava Hrvata tal. su ga vlasti u travnju 1919. konfinirale. Po povratku iz zatočeništva, u veljači 1920., zbog narušena zdravlja liječio se u Varaždinskim toplicama, a posljednje dane proveo je u dvoru zagrebačkoga nadbiskupa Bauera.

LIT.: I. Radić, Doktor Antun Mahnić, biskup krčki, Slavonska Požega 1940; A. Bozanić, Biskup Mahnić, pastir i javni djelatnik u Hrvata, Zagreb–Krk 1991.

S. Trogrlić