Mandić, Leopold, sv.

Mandić, Leopold, sv. (pr. ime Bogdan, Ivan), svećenik, redovnik (Herceg Novi, 12.V.1866 – Padova, 30.VII.1942). U kapucinski je red stupio 1888. u Padovi. Tu je nastavio studij filozofije, a studij teologije završio je u Veneciji. Za svećenika ga je 20.IX.1890. posvetio kardinal Domenico Agostini. Zbog krhkoga zdravlja i govorne mane nije mogao djelovati kao misionar među istočnom braćom i raditi na jedinstvu kršćana, kako je to želio. No, bio je vrstan ispovjednik. Djelovao najprije u Veneciji, Zadru i Bassano del Grappi, a 6.IV.1905–9.IX.1906. u kapucinskom samostanu s crkvom sv. Marte u Kopru, u kojem je bila i njegova ispovjedna sobica. Potom je premješten u Thiene i od 1909. djeluje ugl. u Padovi. Ispovijedao je osobe iz svih društv. slojeva. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svecem 16.X.1983. U Kopru se svake godine časti dan njegova rođenja obredom u crkvi sv. Marte.

LIT.: P. Bernardi, Sv. Leopold Mandić, Koper 2000.

M. Vogrin