matične knjige

matične knjige, arhivsko vrelo s osnovnim podatcima o krštenima, tj. rođenima, vjenčanima i umrlima tijekom jedne godine, o demografskim kretanjima i broju djece u pojedinim obiteljima, te o otvorenosti ili zatvorenosti pojedinoga mjesta na temelju podataka o vjenčanjima unutar istoga mjesta ili izvan njega, o kumstvima i sl. Osobito su važne za istraživanje povijesti zdravstva na pojedinom mikropodručju, jer govore o dužini životnoga vijeka, o bolestima i uzrocima smrti (ubojstva, samoubojstva, nesreće i sl.). Neke vrste matica krštenih vodile su se već oko sredine ili potkraj II.st., a popisi katekumena za cara Konstantina. Lutherov raskol ubrzao je ostvarenje ideje crkv. obnove in capite et in membris, i ta je zamisao dovela do sazivanja Tridentskoga koncila 1545–63. Na njegovoj 24. sjednici 11.XI.1563. donesena je odluka o vođenju matičnih knjiga krštenih i vjenčanih. God. 1614. Rimski ritual (Rituale Romanum) propisao je također vođenje knjige umrlih i knjige Stanja duša (Status animarum). Jedna od važnijih opaski u ubilješki činjenice smrti bila je o tome je li pokojnik primio sakramente. Knjige stanja duša obuhvaćaju sve obitelji na području jedne župe sa svim članovima. Uz ime svakoga člana navodi se kada je rođen, kršten, krizman, kada je primio prvu pričest, kada se vjenčao, eventualno postao svećenikom, redovnikom ili redovnicom, te kada je umro. Odredba o vođenju te knjige počela se primjenjivati tek potkraj XVIII.st., a starije su knjige vrlo rijetke. Tim je odlukama bila ozakonjena dotadašnja praksa nekih, premda rijetkih župnika koji su i prije vodili takve knjige (npr. u XIV. i XV.st. u Francuskoj, Italiji, Švicarskoj i dr.). Zahvaljujući strogim crkv. odredbama, ali i dobroj kakvoći papira na kojem su vođene, mnoge su se vrlo stare matice očuvale do danas. Vrlo stare matice imaju i neke druge zemlje, npr. Italija, Belgija i Slovenija. Na području Hrvatske najbolje su očuvane matične knjige u Istri i Dalmaciji. Zbog potrebe za dokumentacijom koja bi obuhvatila cjelokupno građanstvo i različite su biskupijske sinode donosile propise u svezi s maticama. Do patenta cara Josipa II. (20.II.1784) matice su se vodile narativno, a nakon toga po rubrikama, koje su se, uz male preinake, očuvale do danas. U Istri je ta odredba zaživjela tek 1815., a ponegdje tek oko 1820. S dolaskom kratkotrajne franc. vlasti vođenje matica preuzeli su načelnici. S ponovnim dolaskom austr. vlasti m. k. ponovno su povjerene župnicima, ali ih oni vode pod crkv. i drž. kontrolom. Župnici su vodili i crkv. i drž. matice. U novije je doba (1907) papa Pio X. potanko odredio način na koji se moraju voditi matične knjige vjenčanih, a odredio je također da se u knjigu krštenih unosi i podatak o vjenčanju. Kanon 470, 1 Kodeksa kanonskoga prava (Codex iuris canonici) određuje da je župnik dužan voditi matičnu knjigu krštenih, krizmanih, vjenčanih i umrlih te knjigu stanja duša. Jugosl. vlast 1946. izuzela je vođenje matica iz ovlasti Crkve, ali župnici i dalje vode sve matice za pripadnike svoje vjerske zajednice.

Matice nastale do kraja XVI.st., kao i tiskane knjige nastale do kraja XV.st., nazivaju se inkunabulama. Područje Istarske županije u tom je smislu dosta bogato, a očuvane su i m. k. koje su nastale prije odredaba Tridentskoga koncila i Rimskoga obrednika, i to za župe (navodi se godina prvog upisa): Labin (kršteni god. 1536), Bale (kršteni god. 1538), Buje (kršteni god. 1539), Rovinj (umrli god. 1553; kršteni 1560) i Vodnjan (1559). Matice nastale nakon odluke Tridentskoga koncila do 1600: Rovinj (vjenčani 1564), Svetvinčenat (kršteni 1569; vjenčani 1581), Boljun (vjenčani 1576; kršteni 1598), Buzet (kršteni 1576; vjenčani 1579), Momjan (vjenčani 1579; kršteni 1584), Labin (vjenčani 1580), Pazin (kršteni 1582; vjenčani 1597), Brtonigla (kršteni 1583), Motovun (1586), Galižana (1590), Lindar (1591), Novigrad (vjenčani 1591; kršteni 1592) i Vodnjan (vjenčani 1596). Matice umrlih nastale prije 1614: Rovinj (1553., tj. prije Tridentskoga koncila; 1602), Vodnjan (1573), Labin (1585), Bale (1606) i Vrsar (1613). Matična knjiga krštenih vođena je u Umagu od 1400., ali je zbog oštećenosti prepisan dio od 1483. do otprilike 1608. u knjizi krštenih 1483–1693. Izvornik nije očuvan.

Kako je vlast 1948. oduzela župnim uredima matične knjige, a na temelju odluke br. 4189–IV–1949. od 13.V.1949. određeno je da se matice čiji upisi završavaju zaključno s 1860. predaju ovlaštenim arhivima, matice se danas čuvaju na više mjesta. Neki su župnici uspjeli zadržati matice te se neke i dalje čuvaju u župnim uredima. Ostale knjige s područja što ga pokriva Državni arhiv u Pazinu (Istarska županija) čuvaju se u samom Arhivu (ugl. je riječ o knjigama do kraja XIX.st.), a novije u matičnim uredima. Nekoliko knjiga, djelomice pisanih glagoljicom, čuva se u Arhivu HAZU u Zagrebu. Velik broj župa Porečke biskupije ima očuvane matične knjige iz vremenskog razdoblja dužeg od 300 godina, što znači veliko kult. bogatstvo. U Državnom arhivu u Pazinu čuvaju se 594 matične knjige, a ukupan broj matica vođenih u župnim uredima koje se čuvaju izvan Arhiva iznosi oko 1350.

LIT.: Vodnik po matičnih knjigah SR Slovenije, 1, Ljubljana 1972; J. Jelinčić, Matične knjige Buzeta, važan izvor za proučavanje buzetske povijesti, Buzetski zbornik, 1985, 9; D. Vlahov, Matične knjige u Povijesnom arhivu u Pazinu, Vjesnik Istarskog arhiva, 1994, 2–3; J. Jelinčić, Matične knjige s područja Pazinštine do 1945 (1949) godine, Vjesnik Istarskog arhiva, 1994, 2–3.

J. Jelinčić