mjere (mjerne jedinice)

mjere (mjerne jedinice), utvrđene vrijednosti neke fiz. veličine s kojom se uspoređuju sve druge istovrsne fizikalne veličine. Karakteriziraju ih vrijednost, naziv, znak i postupci izvođenja jednih jedinica iz drugih. Danas se ugl. koriste propisane mjere Međunarodnoga sustava (SI) i dr. suvremene mjere, a u prošlosti su se primjenjivali mnogobrojni sustavi i mjere za duljinu, ploštinu zemljišta, težinu, kapacitet i dr. Najstarije su u nas poznate mjere one iz rim. mjernoga sustava, u kojem je osnovna mjera za duljinu i za površinu bio pes (stopa: 0,2956m). Od njega su se razvile sve ostale: passus (1,478m), pertica (2,956m), actus (35,47m), milia passuum, milja (1478m). Od rim. površinskih mjernih jedinica rabili su versus, duljine 100 stopa sa svake strane (29,6m×29,6m), jugerum (jutro), pravokutnik od 120×240 stopa (35,5m×71m), zatim heredium (240×240 koraka) i centuria od 100 jugera. Lat. kapacitetne mjere bile su slične grčkima: amphora ili quadrantal (26,2l), congius (3,27l), sextarius (0,5445 l), cyathus (0,455l),acetabulum (0,068l). Osnovna rim. mjera za težinu bila je libra (327,45g), a postojale su još uncia (27,39g) i dr.

Raspadom Rimskoga Carstva došlo je do velikih promjena, koje su dovele do nastanka novih i raznolikih jedinica, ali novi sustav u širokoj uporabi oblikovala je u Istri tek Mletačka Republika XIII–XV.st. Osnovne mlet. mjere za duljinu bile su: miglio veneto, mille passi (milja: 1,738km), pertica grande, cavezzo (venecijanski hvat: 2,086m), pertica piccola, ghebbo (mali venecijanski hvat: 1,564m), passo (koračaj:1,738m), piede (stopa: 0,347m), oncia (unča: 0,028m), linea (linija: 0,002333m), decimi (desetine: 0,000233m). Za obujam su Mlečani obično upotrebljavali passo cubo (5,256m³) te piede cubo (0,042048m³). Od mletačkih mjera za tekućine rabile su se stajo veneto (star) od 83,3172l, starollo (starić) od oko 10l, barilla veneta (64,3859l), → brenta (oko 14–16l) i secchia (vjedro: 10,730983l). Primjenjivale su se gotovo isključivo za mjerenje vina, ali i za žito i kukuruz, jer su u sr. vijeku i u ranome novom vijeku kapacitetne mjere služile i za mjerenje zrnastih plodova zemlje. Za ulje su se rabile i posebne mjere: migliaio od 631,592l i miro, njegov četrdeseti dio, te libra, vrijednost koje je bila oko 600g. Transportne mjere bile su vrlo različite. Prevladavao je carro (kola, voz). Često se rabila i soma ili salma, tj. tovar na leđima životinje (različite veličine, od 1,624hl do 2,75hl) te brenta, količina koju je čovjek mogao nositi na leđima. U Bujama je konjska salma iznosila 60,3616l, a magarčev teret 45,2712l. U Krasici je konjska soma imala 124,9758l, a magarčeva je bila manja za četvrtinu. Također su se rabile funte (njem. naziv libre), i mletačka barilla (→ baril). U Istri su postojale i dr. mjere: centiner (0,56006kg), star, sbalzo kod prijevoza klipa kukuruza i sijena. Od mlet. površinskih mjera poznate su bile: campo veneziano (36,566064ara), pertica (hvat: 2,44862m²), stopa (0,120919m²) i giornata d’aratura (jutro). U uporabi su bile još: giornata di zappatura, koja je obuhvaćala površinu koju čovjek može okopati u jednom danu (40–60 loza, 40–80 maslina itd.), te giornata di falciatura za košnju livada. Ponekad su se i kapacitetne mjere (→ star i starić) rabile kao površinske mjere. Za terete su Mlečani također rabili migliaio (476,9kg), centinaio di peso grosso (47,699kg), centinaio di peso sottile (30,122kg) i dr.

Pokušaji ujedinjivanja mjera bili su neuspješni do kraja XVIII.st. Nakon Francuske revolucije počeo je razvoj konačnog i općeg ujedinjivanja mjera u decimalni sustav. U Habsburškoj Monarhiji Carevom odlukom od 13.XII.1856. naloženo je usustavljivanje primorskih mjera, počevši od 1.I.1858. Zakonom od 23.VII.1871. Monarhija je u potpunosti prihvatila novi sustav mjera. Metarski decimalni sustav postao je obvezan od 1.I.1876. Dotada se u austr. sustavu mjera razlikuju: postmeile (poštanska milja: 7,585km), seemeile (morska milja: 1,852km), ruthe (hvat: 3,792m), klafter (1,896m), elle (lakat: 0,777m), fuss (bečka stopa: 0,316m), faust (dužinska mjera za konje: 0,105m), zoll (0,026m) i strich (0,006m). Osnovne austr. mjere za površinu bile su joch (jutro: 5754,6m²) i kvadratni klafter (3,596m²). Najčešće austr. kapacitetne mjere za suhe proizvode bile su: metzen (61,486l), muth (18,446hl), viertel (15,371l), achtel (7,685l), mullermaassel (mlinska mjera, 3,82l), veliki massel (1,91l) i mali massel (0,96l). Za tekućine Austrijanci su rabili: fuder (18,108hl), dreiling (13,581hl), fass (bačva: 5,658l za vino; 1,131l za pivo), eimer (56,589l), maas (1,414l), halbe (0,707l) i seitel (0,353l). Osnovne obujamske mjere bile su: kubični palmus (0,011m³), passus za drva (2,595m³), soliva, obično za građevno drvo (0,102m³) i tzv. canna archeologica cuba (11,152m³). Postojali su još i kubični klafter (3,410497m³), kvadratni pollex (0,005413m³) i linija (0,00491m³). Na poč. XIX.st. u Istri su se upotrebljavale velike i male libre (libbra grossa: 0,476kg i libbra sottile: 0,301kg), unče (once) i denar (denaro: 1,242gr). U Umagu se kao mjera za ulje rabila libra (0,599264kg). Najvažnije austr. teretne mjere bile su: last (teret: 2240,2kg), saum (soma, 154,0kg), centiner (56,006kg), pfund (funta, libra, 0,56kg). One su ostatak iz feud. sustava, a zajedno sa šupljim mjerama u Istri su uočljive do druge pol. XIX.st.

U lokalnom govoru i tradicijskoj kulturi Istre nazivi nekih starih mjera bili su u uporabi do prije nekoliko desetljeća. Njihova analiza potvrđuje razmrvljenost istar. poluotoka, što se zrcali u različitoj vrijednosti iste mjere od mjesta do mjesta. Na Bujštini se vrijednost jutra kretala od 3412,0358m² u Umagu do 4265m² u Materadi. Razlozi su za to u različitim feud. obvezama i u raznolikim obilježjima pejsaža. Osim navedenih mjera te ostalih službenih tzv. realnih mjerila, moguće su bile i različite privatne mjere te manje važni sustavi.

LIT.: Z. Herkov, Mjere Hrvatskog primorja s osobitim osvrtom na solne mjere i solnu trgovinu, Rijeka 1971; D. Visintin, Contributo all’antica metrologia del Buiese, ACRS, 1998, 28.

D. Visintin