Mornarički orkestar

Mornarički orkestar (njem. Marinekapelle), puhački orkestar Austroug. ratne mornarice osnovan u drugoj pol. XIX.st. u Puli. Isprva je nastupao pred zgradom vojne komande i na rivi. S vremenom je prerastao u simfonijski orkestar i postao nositelj koncertnih i glazb. djelatnosti grada. Nakon otvaranja 1872. postao je stalnim vojnim orkestrom. Redovito je u restauraciji kluba održavao poslijepodnevne i večernje zabavne koncerte, koncerte ozbiljne glazbe, nastupao pri porinućima ratnih brodova, dočecima vojnih i civilnih dužnosnika pa i samoga cara, prinoseći jačanju vojničkoga morala i omiljenosti društv. i voj. sustava Monarhije. Izvodio je dijelove iz opera i opereta, kraće orkestralne skladbe, koračnice i dr. Činili su ga profesionalni školovani glazbenici. Od početka XX.st. pa do kraja I.svj. rata pulskom je građanstvu predstavio i neke od najvrjednijih simfonijskih skladbi eur. glazb. baštine, priređujući koncerte u velikoj crvenoj dvorani Mornaričkoga Kasina ili pak u gradskom kazalištu. Njegovu su razvoju pridonijeli i dirigenti, odn. kapelnici, među njima posebno skladatelj → Franz Lehár, koji je orkestar vodio 1894–96. Potom ga je gotovo do kraja I. svj. rata vodio Franz Jaksch. Orkestar je sudjelovao i u opernim i operetnim priredbama te koncertima u kazalištu Politeama Ciscutti. Uz Jakscha je dirigentsku palicu povremeno preuzimao Tršćanin Antonio Illersberg. Za vrijeme I.svj. rata Orkestar je sudjelovao i na humanitarnim koncertima na kojima su se skupljala sredstva za Crveni križ, za udovice vojnika i dr. dobrotvorne svrhe. Kapelnici mornaričkog orkestra bili su još i Theodor Christoph, Umberto Schneider, Adolfo Schubert, Josip Voske.

LIT.: B. Grun, Gold and Silver, The Life and times of Franz Lehar, London 1970; B. Perović, Mornarički orkestar, Glas Istre, 1. III. 1996.

L. Duraković