Mornaričko groblje u Puli

Mornaričko groblje u Puli, bivše austrougarsko C. i k. mornaričko groblje (K. u. k. Marinefriedhof), otvoreno 1862. nedaleko od uvale Valkane. Za njegovo je uređenje Ministarstvo mornarice kupilo 4000m² zemljišta. Prva su se pokapanja obavljala u skupne grobnice, a 1870. zbog higijenskih je razloga odobreno pojedinačno pokapanje. Naknadnim proširivanjem groblje obuhvaća 22039m². Tijekom I.svj. rata na njemu su pokopane žrtve brodske nesreće parobroda Baron Gautsch (1914) i članovi posade potopljenih bojnih brodova Szent Istvan i Viribus Unitis (1918) preminuli od teške epidemije gripe posljednje ratne zime (1917/18). Zbog toga su se morale urediti skupne grobnice, a na kraju rata više nisu bila moguća daljnja pokapanja. U svibnju 1918. planirala se gradnja drugoga mornaričkoga groblja, ali to nije ostvareno. Na Groblju je pokopano 12 austroug. admirala (zapovjednik Austroug. ratne mornarice A. Bourguignon von Baumberg 1879. i dr.) i jedan turski admiral. U razdoblju između I. i II.svj. rata tal. su vojne vlasti zabranile pokapanje na tom groblju. U tijeku II.svj. rata na njemu je pokopano oko 300 tal. i njem. vojnika te civili poginuli u angloamer. zračnim napadima na grad (1944–45). Nije poznat točan broj pokopanih, no prema pojedinim procjenama ima ih oko 40000. Iako je 1960. Općina Pula proglasila Groblje povijesnom spomeničkom baštinom, ono je propadalo i tek su nakon višegodišnjih međudržavnih pregovora, 1990. Austrijski Crni križ, Njemački narodni savez za brigu o ratnim grobovima i Općina Pula zaključili sporazum o uređenju i održavanju Mornaričkoga spomen-groblja. U svibnju 1997. svečano je obilježen završetak njegove obnove. Groblje je uvršteno u popis spomenika pod zaštitom Haške konvencije.

LIT.: D. Winkler, Pula kao glavna ratna luka Monarhije, u: D. Winkler i dr., Carska i kraljevska mornarica u Puli, katalog izložbe, Pula 1999.

B. Dobrić