Nazor, Vladimir

Nazor, Vladimir, književnik (Postire na Braču, 30.V.1876 – Zagreb, 19.VI.1949). Pučku školu pohađao je na Braču, a klasičnu i realnu gimnaziju u Splitu 1886–94. Na Filozofskom fakultetu u Grazu 1902. diplomirao prirodne znanosti. Bio suplent u splitskoj gimnaziji, potom prof. i ravnatelj sr. škola u Zadru (1901–03), Pazinu (1903–06), Kopru (1906–08), Kastvu (1908–18) i Zagrebu (1918). U Crikvenici je od 1920. bio upraviteljem dječjega doma, 1926. prof. u Sušaku, potom se vratio u Crikvenicu do 1931. U Zagrebu je bio i upraviteljem dječjega sirotišta, a umirovljen je 1933. kao gimnazijski ravnatelj. U prosincu 1942. s I. G. Kovačićem priključio se partizanima, od 1943. predsjednik je Izvršnog odbora ZAVNOH-a, a nakon II.svj. rata do smrti predsjednik Prezidija Hrvatskoga sabora.

Prve stihove objavio je 1893. u zadarskome Narodnom listu. Pjesme je pisao na standardnome jeziku i čakavici (najčešće mješavina bračke, istar. i kastavske čakavštine), sa strogo vezanim stihom, često ditirampske intonacije. U njegovu se opusu prožimlju domoljublje, fantastično i realno, alegorija i folklor, mit i legenda, drevno, suvremeno i buduće te prosvjetiteljstvo i modernistički artizam. U prvoj stvaralačkoj fazi bio je nacionalno angažiran i zaokupljen kolektivnim, mitologijom i legendom, hrvatskom i slavenskom pov. motivikom (Slavenske legende, 1900; Živana, 1902. i Knjiga o kraljevima hrvatskijem, 1904) te nadahnut Biblijom (Lirika, 1910. i Nove pjesme, 1913). U sljedećoj fazi prevladava refleksija (Intima i Pjesni ljuvene, obje 1915), a naglašena je unutarnja katarza i alegorija (ep Utva zlatokrila, 1916; priče Stoimena, 1916. i Pjesme o četiri arhanđela, 1927). U doba avangardnih pokreta, osobito ekspresionizma, bio je bliže realističkom transponiranju zbilje u pjesmama Niza od koralja (1922), prozama Priče iz djetinjstva (1924) i Pričama s ostrva, iz grada i sa planine (1927). Soc. tematikom bavi se 1930-ih i 1940-ih u djelima Pjesme o bratu Gavanu i seki Siromaštini (1931) i Zagrebačke novele (1942). Istodobno eksperimentira u poeziji (Deseterci, 1930. i Topuske elegije, 1933) te piše dnevnike, studije, oglede, putopise (Putopisi, 1942) i roman o povijesti rodnoga Brača Pastir Loda (1938–39). Partizanska faza i neposredno poraće ponovno donose prožimanje kolektivnog i intimnog: Pjesme partizanke (1944), dnevnik S partizanima (1945), poema Ahasver (1945) i dr.

Bračko djetinjstvo te život i rad u Istri na osobit način obilježavaju piščevo stvaralaštvo. Kao književnik i pedagog uključio se u program istar. nar. preporoda, a Istra je sa svojim ljudima, krajolikom i civilizacijskim slojevima presudno utjecala na njegovo kulturološko, nac. i polit. sazrijevanje. Pišući za odrasle, djecu i mladež istar. teme Nazor obrađuje u cjelovitim pjesničkim i proznim (od pripovijedaka do romana) djelima te putopisima, esejima, člancima i polit. publicistici. Jezgru njegova istar. ciklusa čine poema Krvava košulja: uspomene iz doline Raše (1905) kao poticaj prosvjećivanju i pobuda svijesti istar. ljudi, narodnoprosvjetiteljski Krvavi dani: historijski roman iz istarske prošlosti (1908) s klasnonac. i ljubavnom pričom, Veli Jože: istarska priča (1908) kao prikaz nac. borbe u simboličkometaforičkom naslovnom liku iz predaje, zatim bajkovite, lirične i alegorijske, angažirane i modernističke Istarske priče (1913) i pjesme Istarski gradovi (1930), te Boškarina (Istarska priča, 1928), proza za mladež Istarski bolovi (1930), Stare istarske balade (1946) i dr. Ostala djela: Hrvatski kraljevi (1912), Mrtvo ostrvo (1914), alegorijski ep Medvjed Brundo (1915), Pabirci (1917), Gospa od Snijega (1918), Arkun (1920), Dedek Kajbumščak (1939), Kurir Loda (1946) i dr.

LIT.: Š. Vučetić, Predgovor, u: V. Nazor, Izabrana djela, I, PSHK, 77, Zagreb 1965; N. Mihanović, Literatura o Vladimiru Nazoru (1898–1969), Croatica, 1972, 3; M. Žeželj, Tragom pjesnika Vladimira Nazora, Zagreb 1973; N. Mihanović, Pjesničko djelo Vladimira Nazora, Zagreb 1976; Š. Vučetić, Vladimir Nazor, Čovjek i pisac, Zagreb 1976; V. Flaker, Vladimir Nazor i evropska moderna, u: Hrvatska književnost u evropskom kontekstu, Zagreb 1978; N. Mihanović, Predgovor, u: V. Nazor, Krvavi dani, Istra kroz stoljeća, kolo 3, knj. 14, Pula–Rijeka–Rovinj–Zagreb 1981; V. Nazor, Istarske teme, I–II (urednik N. Mihanović), Istra kroz stoljeća, kolo 5, knj. 27, 28, Pula–Rijeka–Rovinj–Zagreb 1984; P. Pavličić, Sedam interpretacija, Rijeka 1986; V. Žmegač, Duh impresionizma i secesije, Zagreb 1993; I. Lj. Gjurgjan, Mit, nacija i književnost kraja stoljeća – Vladimir Nazor i William Butler Yeats, Zagreb 1995; Z. Rados, Proza Vladimira Nazora, Zadar 1996; C. Milanja, Pjesništvo Vladimira Nazora, Hrvatska revija, 1999, 3; Z. Rados, Istra u Nazorovoj prozi, Riječ, 2000, 1; Komparativna povijest hrvatske književnosti, Zbornik radova, III (Vladimir Nazor), Split 2001.

B. D. Biletić