Nefat, Franjo (Francesco)

Nefat, Franjo (Francesco), antifašist i političar (Pula, 24.VI.1908 – Pula, 25. I. 1990). Približivši se ljevičarskim idejama u mladosti, bio je od 1924. član organizacije komun. omladine Italije, a 1926. postao je članom KPI te djelovao uobičajenim metodama tadašnje ilegalne polit. borbe (širenje letaka, pisanje parola, za 1. svibnja 1926. na gromobran zgrade liceja, današnji Filozofski fakultet, postavio je crvenu zastavu). Kao gimnastičar ljevičarskoga kluba Unione Sportiva Polese sudjelovao je na tal. nac. gimnastičkim prvenstvima 1922. i 1924. Nakon dviju godina provedenih u tal. mornarici u La Speziji (1928–30) vratio se u Pulu, gdje je, ne pristavši se upisati u faš. sindikat, morao često mijenjati poslove, iako je bio cijenjeni kovački majstor. God. 1936–38. radio je na organizaciji partijske strukture u tvornici cementa, ali je bio uhićen kada je policija otkrila organizaciju i članove KPI koji su 29. V. 1938. dijelili tiskane letke protiv solidarnosti s faš. Španjolskom. N. je osuđen na 4 god. zatvora. Po povratku u Pulu 1942. uključio se u NOP, ali je u listopadu 1943. bio ponovno uhićen i deportiran u sabirni logor u sjev. Italiju, odakle je 27. X. pobjegao. Vratio se u Pulu i prešao u ilegalu. U svibnju 1944. postao je sekretarom Gradskoga komiteta KPH za Pulu, a 5. IX. 1944. osnovao je Gradski odbor Jedinstvene narodno-oslobodilačke fronte (JNOF) Pule i bio mu tajnikom. Za savezničke uprave u Puli bio je na čelu pokreta i organizacija za sjedinjenje s Hrvatskom i Jugoslavijom, a po njihovu odlasku postao je prvim predsjednikom NOO-a Pule, tj. gradonačelnikom (1947–49). Prvi je pulski zastupnik u Saboru – još za vrijeme anglo-američke vojne uprave 1946. Bio je direktor Tvornice cementa u Puli (1949–54), a nakon toga do umirovljenja i Turističkoga društva grada Pule. U poslijeratnom polit. životu bio je sudionikom nekoliko kongresa i konferencija SKH i SKJ, a bio je i član Izvršnoga vijeća i vijećnik Skupštine općine Pula.

H. Buršić