palača, ladanjska

palača, ladanjska, arhit. kompleks nastao na izvangradskim posjedima. U Istri se javlja u XVII. i XVIII.st. kao posljedica dvaju procesa: vlastelinstvo je u prethodnome razdoblju ili napustilo posjede odlazeći u veće gradove ili su posjedi došli u vlasništvo obitelji koje u Istri nisu imale stalno prebivalište; s druge strane, zbog ratova i epidemija došlo je do znatnog opadanja gosp. moći gradova pa su pučani morali potražiti posao kao kolonisti (zakupci) kod veleposjednika. Tako su nastali: palača Rigo u Karpinjanu kraj Novigrada, palača Grisoni u Dajli, Stancija Kamuž (Camus) na Gortanovu brijegu kraj Pazina, vila Gabrijeli u Volpariji, Stancija Silić kraj Završja, kaštel Battiala-Lazzarini u Sv. Martinu, vila Polesini u Sv. Ivanu od Šterne, novi kaštel u Lupoglavu, Stancija Seget kraj Umaga, vila u Sv. Mariji na Krasu, vila Gravisi-Barbabianca u Sv. Tomi, vila u Žbandaju, Stancija Franković u Dubrovi kraj Labina, kašteli u Račicama i Belaju, palača Scampicchio u Podlabinu te Stancija Bembo kraj Bala. Ladanjski se sklopovi sastoje od palače – stambenoga (ladanjskog) dijela za vlastelu, stambenog dijela za koloniste i poslugu, te gosp. objekata (cisterne, štale, konjušnice, silosi za žito itd.). Njihov je bitan dio i vrt (dvor), koji nema samo oblikovnu već i gosp. vrijednost. Kompleksi se nalaze u uređenu, kultiviranu krajobrazu, koji oblikuje cjelinu, tzv. kultiviranu pokrajinu. Oblikovna obilježja istar. ladanjskih kompleksa, koji ugl. pripadaju baroknom i klasicističkom razdoblju, podudaraju se s venetskima, ali imaju izraženu regionalnu notu, prepoznatljivu na zdanjima u okolici Pirana i Kopra. L. p. u Istri jedinstven je korpus, po kakvoći u samome vrhu tzv. stilske arhitekture, a po ostvarenom standardu stanovanja podsjeća na arhitekturu dubrovačkih ljetnikovaca XV. i XVI.st.

LIT.: R. Matejčić, Le caratteristiche fondamentali dell’architettura dell’Istria nei secoli XVII e XVIII, ACRS, 1979–80, 10; M. Perossa, Prostorsko stanovanjska kultura Istre v okviru regionalne stanovanjske kontinuitete (doktorska disertacija), Ljubljana 1993.

B. Nefat