Pariška mirovna konferencija

Pariška mirovna konferencija, međunarodna konferencija održana u Parizu po svršetku II.svj. rata (29.VII.–15.X.1946), koja je okupila izaslanstva pobjedničkih snaga (antihitlerovska koalicija) i zemalja saveznica nacističke Njemačke (Finska, Italija, Mađarska, Bugarska i Rumunjska). Pravo glasa na konferenciji imali su predstavnici ukupno 21 države čije su vojne postrojbe neposredno sudjelovale u ratu (Velika Britanija, SAD, SSSR, Australija, Brazil, Belgija, Čehoslovačka, Etiopija, Francuska, Grčka, Nizozemska, Indija, Južnoafrička Unija, Kanada, Kina, Norveška, Novi Zeland, Poljska, Bjelorusija, Ukrajina i Jugoslavija). Sedam država (Albanija, Austrija, Egipat, Irak, Iran, Kuba i Meksiko) imalo je samo pravo iznošenja svojih mišljenja. Pariškoj mirovnoj konferenciji prethodile su konferencije Vijeća ministara vanjskih poslova Velike Britanije, SSSR-a, Francuske, SAD-a i Kine, na kojima su usuglašavani prijedlozi mirovnih ugovora. Na prvom zasjedanju Vijeća (London, 11.IX–2.X.1945. → Londonska konferencija) trebalo je pripremiti ugovore o miru s Italijom, Rumunjskom, Bugarskom, Mađarskom i Finskom te predložiti Ujedinjenim narodima rješenje teritorijalnih pitanja. Prvi se put tada raspravljalo o novim granicama između Jugoslavije i Italije, a jugosl. je vlada (15.IX) objavila memorandum s etničkim, pov., zemljopisnim i gosp. argumentima glede svojih zahtjeva za pripojenjem Trsta i Julijske Venecije. Budući da stručna komisija za razgraničenja između Italije i Jugoslavije nije mogla usuglasiti svoja stajališta, svako je izaslanstvo podnijelo svoj izvještaj i predložilo svoju graničnu crtu. Na četvrtom zasjedanju Vijeća (Pariz, 2.VII.1946) prihvaćen je kompromisni prijedlog franc. izaslanstva, koji je običnom većinom glasova potvrđen na plenarnoj sjednici Pariške mirovne konferencije u noći 9/10.X.1946. Konačnu redakciju mirovnih ugovora obavilo je Vijeće ministara vanjskih poslova velikih sila sljedećega mjeseca. Mirovni ugovor s Italijom Jugoslavija je potpisala 10.II.1947. (→ Pariški mirovni ugovori)

LIT.: V. Holjevac i dr. (priređivači), Istra i Slovensko primorje: borba za slobodu kroz vjekove, Beograd 1952; D. De Castro, Il problema di Trieste: genesi e sviluppi della questione giuliana in relazione agli avvenimenti internazionali, 1943–1952, Bologna 1952; U. Kostić, Oslobođenje Istre, Slovenačkog primorja i Trsta 1945, Beograd 1978.

D. Mandić