Petronio

Petronio, piranska i koparska plemićka obitelj. U XIII.st. jedna od najvažnijih obitelji u Piranu (poznati i kao Petrogna): npr. konzuli Almerigo de Petrogna (1268) i Enrico (1282). Među istar. naslovnim grofovima Mletačke Republike (1662) s nadimkom Caldana navode se: Nicolò P. Caldana (umro u Piranu 1671), doktor prava, sindik Sveučilišta u Padovi; car Leopold I. odlikovao ga je viteškim redom, 1667. ustoličen za porečkoga biskupa; Marco P. Caldana (1651–1716), vojni zapovjednik i pjesnik, posvetio je spjev Clodiados (Venecija 1687) franc. kralju Luju XIV., koji ga je primio i darovao. Sin Petronio P. Caldana između 1704. i 1753. napisao je 175 pjesama na tal. i lat. jeziku. Poslije dviju generacija obitelj P. Caldana izumrla je u XVIII.st. U drugoj piranskoj grani poznati su: Almerigo, koji je suzbio kugu 1630; Marquardo, kancelar izolskoga podestata (1755–56); vjerojatno i msgr. Francesco (Piran, 1837–Trst, 22.XI. 1926), apostolski protonotar, prepozit stolnoga kaptola u Kopru, prelat pape Leona XIII., član konzistorija, pisac više dogmatsko-teoloških i pov. djela (Cenni cronologici sul capitolo di Capodistria, Archeografo Triestino, 1879., 6). – Koparska grana obitelji, čiji su članovi bili palatinski grofovi prema privilegiju KarlaIV. (1363), bila je 1431. uključena u gradsko Veliko vijeće i popis plemstva (Dominicus de P.). Bartolomeo je 1517. bio prof. medicine na Sveučilištu u Padovi. Najugledniji član obitelji bio je → Prospero (1608–1688), horograf i liječnik. Grana je izumrla s inž. Benedettom (Kopar, 1769 – Trst, poslije 1844), članom istar. pokrajinske vlade (nadzornik za rad, vode, mostove i ceste, 1806) i predsjednikom slobodne zidarske lože Grande Oriente d’Italia. U Ankaranu je izgradio vilu s vrtovima i bogatom muzejskom zbirkom na otvorenom.

S. Žitko