pjevačka društva

pjevačka društva, glazbena društva koja su se od kraja XIX. st. osnivala radi ustanovljenja zborova i poduke pjevača za sudjelovanje na koncertima, zabavama, za uveličavanje crkv. događanja te sudjelovanje na pogrebnim ispraćajima. Na poč. XX.st. u Puli su djelovala takva društva na tal. i njem. jeziku, a Hrvati su na kraju XIX.st. i poč. XX.st. imali pjevački zbor i tamburaški sastav Hrvatske čitaonice te pjevačko i glazb. društvo Narodnoga doma. U sklopu društava organizirale su se škole pjevanja. Članovi su se dijelili na pjevače, podupiratelje i počasne članove. Društva su se financirala iz članarine i donacija, a ako su djelovala pod okriljem crkava financirala ih je dijelom i župa. Zbor se obično sastojao 20–50 članova, a podupiratelja je bilo katkada i više. Pravila za članstvo bila su stroga (nije se dopuštalo nećudoredno ponašanje, iskazivanje nereligioznih osjećaja, nedolično javno istupanje kojim bi se ugrozio ugled društva). Društvima je upravljao upravni odbor sastavljen od dirigenta i njegova zamjenika, tajnika, blagajnika i savjetnika, koje su na sjednicama birali sami članovi. U drugoj pol. XIX. st. i u slov. Istri nastajala su pjevačka društva, osobito u vezi s čitaoničkim pokretom na tršćanskom području, koji je potaknuo živo djelovanje i u manjim istar. mjestima. U Ricmanjama je 1875. osnovano prvo pjevačko društvo, zatim u Dolini, Dekanima, Marezigama, Ospu, Kubedu, Plavjama, Sv. Antonu i Truškama. Radi usklađenog djelovanja 1894. utemeljena je Zveza slovenskih pevskih društev, u kojoj je 1911. bilo 36 zborova s tršćanskog i koparskog područja. U Prosveti (Zveza slovenskih prosvetnih društev v Italiji), koja je djelovala do 1927., kad je bila zabranjena, bilo je 1922. 50 zborova s tršćanskog područja, Krasa, Notranjske i Istre. Djelovanje amaterskih zborova postupno je oživjelo poslije II. svj. rata.

L. Duraković, B. Kljun