podvodna arheologija ili hidroarheologija

podvodna arheologija ili hidroarheologija, arheol. disciplina koja proučava podvodna (pod morem, u rijekama i jezerima) arheol. nalazišta. Specifične okolnosti istraživanja i dokumentiranja takvih nalazišta zahtijevaju posebna znanja i vještine, tehnike, tehnologije i tehn. pomagala (ronilačka oprema, vakuumske crpke). Posebice se razvila od 1960-ih, kada se usavršila tehnika samostalnoga ronjenja; ovisila je o ronjenju na dah ili pak u teškim ronilačkim odijelima, što ju je znatno ograničavalo. U Istri su već potkraj XIX.st. arheolozi pokušavali dokučiti karakter navodnih podmorskih ostataka građevina oko Rovinja i Barbarige, tražeći rješenje nestanka → Cisse, pri čemu su se koristili uslugama teških ronilaca c. i k. mornarice i vještih ribara, ali bez većih rezultata. Tada je primijećeno da se ostatci ant. građevina uz more djelomice nalaze ispod morske razine na cijeloj istar. obali, pa se to tumačilo poniranjem cijele zapadne obale. U takvim slučajevima proučavanje ant. arhitekture jednim dijelom ovisi o podmorskoj arheologiji. Između I. i II.svj. rata → A. Degrassi istraživao je ostatke potopljenih lučkih konstrukcija (lukobrani, valobrani, gatovi i izgrađene operativne obale) duž istar. obale, ali iz čamca za mirnoga mora, ograničavajući se na osobna zapažanja u plitkome moru. Začetnik podmorske arheologije u pravome smislu u Istri bio je → Š. Mlakar, koji je od trenutka dostupnosti nove ronilačke tehnologije počeo okupljati prve ronioce, surađivati s ronilačkim klubovima i priređivati prve tečajeve za arheologe ronioce. S jednim je češkim ronilačkim klubom 1960-ih zaštitno istražio potonuli ant. brod kraj Savudrije s teretom amfora, a s pulskim Centrom za podvodne aktivnosti više je puta tih godina priređivao sustavna rekognosciranja podmorja jugozap. Istre (Medulin, Banjole, Barbariga, Rovinj, Limski kanal). U Slovenskome primorju sličnom se aktivnošću bavila Elica Boltin-Tome, arheologinja piranskoga Pomorskog muzeja. Novi naraštaj arheologa ronilaca stasao je 1980-ih. Podmorskom se arheologijom, uz ostale arheol. aktivnosti, bave Damir Matošević u Rovinju, Vladimir Kovačić u Poreču i Snježana Karinja u Piranu, samostalno istražujući podmorje, priređujući sustavna rekognosciranja ili pak sudjelujući u većim ekipama koje provode sustavna istraživanja. Na istar. području, na različitim projektima zaštitnoga značaja redovito rade arheolozi ronioci Odjela za arheologiju Uprave za zaštitu spomenika kulture Ministarstva kulture RH (Mario Jurišić, Marijan Orlić, Irena Radić-Rossi) i arheolozi ronioci iz Zadra (Zdenko Brusić, Smiljan Gluščević). Zagrebački arheolozi tijekom l980-ih i 1990-ih istraživali su potopljenu arhitekturu i morsko dno u uvali Verige na Brijunima, najprije samostalno, u okviru tadašnjega Republičkoga zavoda za zaštitu spomenika kulture, a potom u suradnji s društvom Bayerische Gesellschaft für Unterwasserarchäologie i Sveučilištem iz Passaua iz Njemačke. Rezultati tih istraživanja bacaju novo svjetlo na kronologiju intenziteta prometa u ant. pristaništima. Oko 1995. dokumentirali su potopljene ostatke arhitekture oko poluotoka → Vižule kraj Medulina, a zaštitno su istražili ostatke brodoloma kraj Trgeta, s teretom amfora (Narodni muzej u Labinu). Gotovo istodobno Brusić je u Savudriji istražio i dokumentirao ostatke sjev. lukobrana radi njegove rekonstrukcije u sklopu revitalizacije obale. U Katoru kraj Umaga višegodišnjim istraživanjima otkriveni su mnogi podatci i zanimljivosti o luci ant. naselja (Gluščević, Narcisa Bolšec-Ferri). Iako je težište rada bilo na potopljenoj arhitekturi, mnogo je osjetljivija zadaća podvodne arhelogije zaštita ostataka brodova s teretom. Najčešći su ant. teret amfore, koje su čest plijen neovlaštenih ronilaca, pa se i nedopušteno odnose iz Istre. Služba zaštite poznaje mnoge podmorske lokalitete u istar. priobalju, a premda se podatci o njima ne iznose javno, neki su potpuno uništeni, većina je devastirana, a samo su neki netaknuti. Podmorski lokaliteti važan su arheol. podatak, jer dijelovi broda omogućuju rekonstrukciju njegova izgleda i objašnjenje tehnološkoga razvoja brodogradnje u starome vijeku, a teret i brodska oprema pružaju uvid u trg. tokove, predmete trgovine, podrijetlo i odredište robe. Uz ant. doba podmorska arheologija proučava i srednjovjekovne, novovjekovne, pa i suvremene brodolome. Pomama za turist. ronjenjem povećava zanimanje za olupine putničkih, trg. i ratnih brodova potopljenih uz istar. obalu (→ Baron Gautsch kraj Rovinja, HMS Coriolanus kraj Novigrada, tal. Rossarol kraj Ližnjana i mnogi drugi), ali znači i opasnost od njihova uništenja.

LIT.: D. Vrsalović, Istraživanje i zaštita podmorskih arheoloških spomenika u SR Hrvatskoj, Zagreb 1974.

R. Matijašić