Proština

Proština, zemljopisno-pov. i etnogr. naziv za dio istočne → Puljštine, jugoist. dio Istre od → Krničke luke do luke → Budava (Valtarska draga). Središtem područja Proštine drži se naselje Peruški, a u Proštinu se pribrajaju okolna naselja → Mutvoran, Cokuni, Šegotići, Mali i Veli Vareški, Pavićini, → Kavran, te zaseoci Cveki i Jovići. Područje Proštine karakteristična je visoravan između 100 i 160m nadm. vis., s nekoliko istaknutijih vrhova (Mutvoran 189m, Bubain 185m, Peruški vrh 168m), krševite vapnenačke građe, bezvodno i s malo plodna zemljišta. Strmo se spušta prema moru i dragi Mandaleni. Obraslo je gustom makijom i šumama hrasta crnike u nižim dijelovima, a zajednicama primorske bjelogorične šume u višim dijelovima. Na približnoj površini od 40km² obitava samo 640st. (2001), gustoća naseljenosti vrlo je niska, svega 16st./km². Stanovništvo se dijelom bavi tradicijskim poljodjelstvom (vinova loza, povrće, žitarice), a najčešće radi u uslužnim i industrijskim djelatnostima u obližnjim naseljima izvan Proštine (Marčani, te najviše u Puli i njezinoj okolici). U posljednje se vrijeme razvija turizam (→ Duga Uvala) i agroturizam (Kavran). Prometno je izolirana, odn. podalje od gl. cestovnih i drugih pravaca, iako ima dva priključka na županijsku cestu Pula–Labin (u Marčani i Prodolu). P. je naseljena od prapovijesti (mnogobrojna gradinska naselja), a bila je dijelom pulskog agera u rim. doba, s tragovima centurijacije na području Sočaja. Na visoravni je nekoliko lokaliteta s ostatcima ladanjskih vila. U sr. vijeku gl. središte bio je Mutvoran, koji je imao status vojne utvrde, kaštela na ist. granici mletačke Puljštine. Sva ostala naselja nazivaju se po prezimenima doseljenika iz Dalmacije (XVI–XVII.st.) koji su naselili područje demografski opustošeno poslije epidemija kuge. Poč. XX.st. P. je bila poprište Proštinske bune.

R. Matijašić