Račice

Račice, naselje kraj Draguća (45°21′N; 13°59′E; 187 m nadm. vis.); 23 st. (2001), grad Buzet. Nalazi se na uzvisini koja se odvaja od brda između Buzeta i Draguća, iznad doline potoka Rečice. Malobrojni stanovnici bave se tradicijskim poljodjelstvom. Mnoge su kuće napuštene. Arheol. nalazi potvrđuju naseljenost područja već u antici (ruševine ant. građevina, epigrafski spomenici, rim. grobovi). U pov. dokumentima spominje se prvi put 1312. kao Rachiz, a u crkv. povijesti 1580. kao kapelanija zavisna od Buzeta. U sr. vijeku R. su samostalna gospoštija nezavisna od Pazinske knežije, od 1494. do XIX. st. u posjedu grofova Walderstein. Barokni kaštel iz XVIII. st. na juž. rubu naselja izgrađen je na mjestu srednjovjekovnoga. Župna crkva Presvetoga Trojstva, izvorno romanička, dograđivana je 1700. i 1941. Na sjev. zidu očuvan je ostatak freske s prikazom Raspeća iz XV. st. Na gl. oltaru drveni rezbareni retabl Krunjenja Bogorodice iz sred. XVII. st., a na bočnom oltaru barokna skulptura Bogorodice s Djetetom. U crkvi Blažene Djevice Marije od Milosti nalazi se gotička skulptura sjedeće Bogorodice s Djetetom (druga pol. XV. st.), iz srušene srednjovj. crkve sv. Marije Male na Hribu iznad Račica. Na groblju je kapela sv. Stjepana, s drvenim rezbarenim polikromiranim oltarnim retablom iz XVII–XVIII. st.

LIT.: R. Matijašić, Područje Račica od prapovijesti do kraja X.st., Buzetski zbornik, 1997, 23; L. Foscan, I castelli medioevali dell’Istria, Trst 1992; V. Ekl, Gotičko kiparstvo u Istri, Zagreb 1982; M. Peršić, Sakralni objekti Buzeštine i njihova oprema, Buzetski zbornik 1986, 10; V. Zajec, Jedna rezbarska radionica sredinom XVII. st. u Istri, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 1998, 22.

N. Nefat