Raška pruga
traži dalje ...Raška pruga, želj. pruga duga 52,7 km, izgrađena između Lupoglava i Štalija nakon II. svj. rata radi prijevoza raškog ugljena te kao početak povezivanja istar. željeznica s Hrvatskom. Od Raške pruge bio je planiran priključak na → Riječku prugu tunelom kroz Učku. Odluka o gradnji donesena je u ožujku 1948. Odmah zatim bila je u Pazinu osnovana Sekcija za trasiranje pruge. Radovi su započeli u svibnju 1948., a izvođači su bili građev. poduzeće »Vladimir Gortan« iz Zagreba i Željezničko građevinsko poduzeće iz Ljubljane te dobrovoljne radne brigade. Dionica pruge Raša–Kršan bila je puštena u promet već u prosincu 1950., a čitava je pruga završena 20. XII. 1951. te svečano otvorena 30. XII. 1951. R. p. odvaja se od pruge Divača–Pula na nadm. vis. od 396 m u postaji Lupoglav. Nakon više usjeka, nasipa i tunela dolazi do postaje Učka, gdje je bio predviđen odvojak prema Matuljima. Obližnji tunel građen je za dva kolosijeka. Dalje se spušta po obroncima Učke, dolinom Boljunščice, rubom Čepićkoga polja i dolinom Raše do Raškoga zaljeva. Na tome su odsjeku postaje Boljun, Šušnjevica, Kožljak, Kršan, Vetva i Raša. Za napajanje parnih lokomotiva vodom služile su postaje Muta i Kožljak. Ind. kolosijeci napravljeni su do separacija u Štalijama i Potpićnu. Promet prugom 1952. iznosio je 256977t, a najveći je bio 1966., kada je iznosio 600080 t i od tada naglo padao. Ponovno se povećao nakon 1979., kada je u Bršici otvorena luka za drvo i stoku. Povećanom prometu pridonijele su i cementara Koromačno, Termoelektrana Plomin i dr. Zbog povećanja prometa Raškom prugom 1980. modernizirana je postaja Lupoglav. Nakon 1991. promet ponovno opada.
J. Orbanić
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.
Raška pruga. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 14.10.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/raska-pruga>.