Raška pruga

Raška pruga, želj. pruga duga 52,7 km, izgrađena između Lupoglava i Štalija nakon II. svj. rata radi prijevoza raškog ugljena te kao početak povezivanja istar. željeznica s Hrvatskom. Od Raške pruge bio je planiran priključak na → Riječku prugu tunelom kroz Učku. Odluka o gradnji donesena je u ožujku 1948. Odmah zatim bila je u Pazinu osnovana Sekcija za trasiranje pruge. Radovi su započeli u svibnju 1948., a izvođači su bili građev. poduzeće »Vladimir Gortan« iz Zagreba i Željezničko građevinsko poduzeće iz Ljubljane te dobrovoljne radne brigade. Dionica pruge Raša–Kršan bila je puštena u promet već u prosincu 1950., a čitava je pruga završena 20. XII. 1951. te svečano otvorena 30. XII. 1951. R. p. odvaja se od pruge Divača–Pula na nadm. vis. od 396 m u postaji Lupoglav. Nakon više usjeka, nasipa i tunela dolazi do postaje Učka, gdje je bio predviđen odvojak prema Matuljima. Obližnji tunel građen je za dva kolosijeka. Dalje se spušta po obroncima Učke, dolinom Boljunščice, rubom Čepićkoga polja i dolinom Raše do Raškoga zaljeva. Na tome su odsjeku postaje Boljun, Šušnjevica, Kožljak, Kršan, Vetva i Raša. Za napajanje parnih lokomotiva vodom služile su postaje Muta i Kožljak. Ind. kolosijeci napravljeni su do separacija u Štalijama i Potpićnu. Promet prugom 1952. iznosio je 256977t, a najveći je bio 1966., kada je iznosio 600080 t i od tada naglo padao. Ponovno se povećao nakon 1979., kada je u Bršici otvorena luka za drvo i stoku. Povećanom prometu pridonijele su i cementara Koromačno, Termoelektrana Plomin i dr. Zbog povećanja prometa Raškom prugom 1980. modernizirana je postaja Lupoglav. Nakon 1991. promet ponovno opada.

J. Orbanić