Rovinjsko Selo

Rovinjsko Selo, naselje južno od Limskog zaljeva (45°06′N; 13°43′E; 145 m nadm. vis.); 767 st. (2001), grad Rovinj. Nalazi se na cesti Rovinj–Kanfanar. Stanovnici se bave tradicijskim poljodjelstvom, stočarstvom, sitnim poduzetništvom i trgovinom. Područje je bilo gusto naseljeno u prapovijesti (mnogobrojne gradine) i u rim. doba (nekoliko rustičnih vila), a nalazi kamenoga crkv. namještaja govore i o životu u sr. vijeku. Naselje su 1526. osnovali doseljenici iz Dalmacije (okolica Zadra) koji su bježali pred Osmanlijama, u dogovoru s mletačkim i rovinjskim vlastima. Sačuvana je stara jezgra sela koju tvore stambeno-gospodarski sklopovi sa zidanim šternama. Najstarija sačuvana kuća je ona obitelji Pongrac (1656). Župna crkva sv. Antuna Opata (1593–95) jednobrodna je, ravnoga začelja, sa sakristijom. U pod svetišnog prostora ugrađen je ulomak ploče oltarne pregrade (poč. IX. st.). Oko 1 km od naselja nalazi se crkva Blažene Djevice Marije od Snijega (XV. st.), jednobrodna, s polukružnom izbočenom apsidom, s tragovima dvaju slojeva fresaka. U župnom arhivu čuvaju se isprave i knjige od 1675. Zapadno od Rovinjskog Sela brežuljak je → Turnina s pretpov. gradinom na čijem se rubu nalazi ruševina utvrde iz kasnoantičkoga razdoblja. Utvrda je napuštena u XVI. st., teško oštećena u II. svj. ratu. U podnožju brežuljka ruševna je bratovštinska crkva sv. Marije, jednobrodna s lopicom, obnovljena 1772. Nedaleko od Turnine nalazi se crkva sv. Cecilije (XI. st.), jednobrodna s polukružnom izbočenom apsidom.

LIT.: V. Bratulić, Rovinjsko selo, Zagreb 1959; L. Foscan, I castelli medioevali dell’Istria, Trst 1992; G. Radossi, A. Pauletich, Le chiese di Rovigno e del suo territorio di Antonio Angelini, ACRS, 1980, 10; A. Šonje, Crkvena arhitektura zapadne Istre, Zagreb–Pazin 1982; I. Fisković, Dvije crkvice iz osvita romanike, Starohrvatska prosvjeta, 1995, 24/III; L. Bekić, Sustav gradina na rovinjskom području, Histria archaeologica, 1996, 27; Rovigno d’Istria, Trieste 1997; M. Barada, S. Mustač, Chiesa di Santa Cecilia presso Rovigno, Hortus Artium Medievalium, 2004, 10.

S. Mustač