salezijanci

salezijanci (lat. Societas salesiana S. Ioannis Bosco: Družba salezijanaca sv. Ivana Bosca; krat. SDB), klerička družba koju je 1857. ustanovio sv. Ivan Bosco. Nazivaju se po svojem zaštitniku sv. Franji Saleškom, a službenu potvrdu Sv. stolice dobili su 1874. Postoji muška i ženska grana. Bave se odgojem mladeži u zavodima zvanim oratoriji. U Hrvatsku su došli 1922. te imaju Hrvatsku salezijansku provinciju. U Istru su došli iz sjev. Italije na poč. XX.st. i jedino su bili prisutni u Rovinju. Njihov je dolazak potaknuo 1910. mjesni župnik F. Rocco, koji je primijetio da u tom težačko-ind. gradu djeci i mladeži nedostaje skladan obiteljski odgoj i da su prepušteni ulici. Osnovano je društvo Associazione Salesiana, koje je pronašlo pokrovitelje i podupiratelje, te je na području zvanome Fontana 12.X.1913. otvoren Oratorio Salesiano »don Bosco«. Prvim je ravnateljem bio don Maggiorino Bonzo. No, zbog ratnih prilika zavod je zatvoren 1915. Nakon rata s. su se vratili u Rovinj i 1918. ponovno otvorili Oratorij, u kojem su se djeca i mladi u slobodno vrijeme okupljali u raznim sekcijama pod paskom odgojitelja: pripremali su predstave, recitirali, učili glazbu, svirali u orkestru limene glazbe, gledali odgojne filmove, bavili se sportom i uz to im se pružao zdrav kršć. odgoj. Međutim, 1928. po nalogu B. Mussolinija zatvoreni su svi oratoriji, pa i taj u Rovinju. No, već je prema konkordatu sklopljenome s tal. vladom u Lateranu 1929., Crkvi bio dopušten rad u odgojnim zavodima, pa su ubrzo obnovljene sve aktivnosti u Oratoriju. Među odgajanicima te ustanove dvojica su Rovinjaca stupila u salezijansku družbu. Don Pietro Mangotti (1922–82) postignuo je doktorate iz teologije, filozofije i psihologije, bio profesorom u raznim ustanovama i na kraju ravnateljem ustanove Centro di orientamento professionale u Veroni. Don Marcello Glustich (rođen 1919) završio je studij teologije na Gregoriani u Rimu, zatim je kao misionar u Kini otvorio oratorij u Pekingu, odakle je protjeran 1954. otišao u Hong Kong, pa na Tajvan. Nakon II.svj. rata i novih polit. prilika rovinjski je Oratorij zatvoren, a 1947. s. su otišli iz grada.

LIT.: M. Rossi, I salesiani, u: Rovigno d’ Istra, II, Trieste 1997; G. Fabretto, L’ ultima Rovigno, ibid.

S. J. Škunca