Šepić, Dragovan

Šepić, Dragovan, pravnik, diplomat i povjesničar (Buzet, 15.XII.1907 – Zagreb, 12.II.1997). Osnovnoškolsku izobrazbu stekao je u Buzetu, a nakon dolaska fašista na vlast obitelj ga je poslala u istar. internat u Karlovcu. Ondje je pohađao gimnaziju, koju je završio u Zagrebu 1927. Kao gimnazijalac objavio je rad Naš pjesnik (Iza Nazorove pedesetgodišnjice) u tršćanskom Našem glasu (1926). Diplomirao je pravo u Zagrebu (1933), a zatim kao stipendist završio jednogodišnji studij na Institutu za visoke međunar. znanosti (Institut des heutes études internationales) u Parizu. U Parizu je 1931. objavio knjižicu Zemlja muka. Jugoslaveni u Italiji. Antifašistička stajališta omogućila su mu prijam u službu Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Jugoslavije (1935–39), a od 1939. do 1945. povremeno je radio u jugosl. veleposlanstvima u Sofiji, Kairu, Capetownu i Londonu. Bio je i tajnikom Ivana Šubašića, predsjednika kraljevske vlade u emigraciji. Sudjelovao je u pregovorima Tito–Šubašić na Visu 1944., a na dužnosti Šubašićeva tajnika ostao je do listopada 1945. Nakon napuštanja diplomatske službe radio je u različitim državnim službama u Ministarstvu za kulturu i znanost Vlade FNRJ u Beogradu. Vrativši se u Zagreb, nakratko je radio u Institutu za likovnu umjetnost JAZU, a od 1954. do 1970. u Jadranskom institutu JAZU u Zagrebu. Tezom Italija i jugoslavensko pitanje 1914–1918. doktorirao je 1968. na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, na kojem je od 1970. do umirovljenja 1978. bio profesor. Od 1977. bio je izvanredni, a od 1986. redoviti član JAZU (danas HAZU) te od 1978. do 1996. voditelj Akademijina Zavoda za povijesne i društvene znanosti u Rijeci i gl. urednik njegova zbornika radova Problemi sjevernog Jadrana. Dobitnik je Nagrade Božidar Adžija 1969. i 1971. i dr. priznanja.

Najviše se bavio polit. poviješću druge pol. XIX. i prve pol. XX.st., posebice poviješću Istre, hrvatsko-talijanskim, odn. talijansko-jugoslavenskim odnosima, tal. iredentizmom, fašizmom i antifašizmom, jadranskim pitanjem te osobama koje su sudjelovale u stvaranju jugosl. države. Bio je promicatelj i vrstan poznavatelj suvremene umjetnosti, posebice slikarstva. Bavio se književnošću i lik. umjetnostima: Antun Motika (1957); Zlatko Prica (1958); Oton Gliha (1965). Djela i rasprave: Pisma i memorandumi Frana Supila (1914–1917) (1967); Vlada Ivana Šubašića (1983); Sudbinske dileme rađanja Jugoslavije. Italija, saveznici i Jugoslavensko pitanje 1914–1918., I–III (1989).

LIT.: H. Sirotković, P. Strčić, D. Šepić 1907–1997 (s bibliografijom), Spomenica preminulim akademicima, 79, Zagreb 1998.

D. Munić