Sinković

Sinković, obitelj lupoglavskih feudalaca iz XVI. i XVII. st. Kada je Ivan Kružić, sin P. Kružića, 1576. umro, naredbom cara Maksimilijana II. Lupoglav je dobila njegova kći ili sestra Margareta, udovica Sinković, čiji je drugi muž bio Michele Tunzler. U njezino je doba Lupoglav imao upravitelja, kojega se moralo potvrđivati sve do punoljetnosti Ivana Sinkovića, Margaretina sina iz prvoga braka. Nakon majčine smrti 1610., od braće je otkupio njihove dijelove nasljedstva i postao novi lupoglavski kaštelan. Margaretu i Ivana, pod krivo ubilježenim prezimenom Siscovich, spominje izvješće koparskog podestata i kapetana Hieronima Contarinija iz 1601., u kojem je zabilježena njihova nesklonost Veneciji, a također i činjenica da su na svojim posjedima često ugošćivali uskoke te im pomagali u njihovim pohodima. Tijekom Uskočkoga rata, Ivan je sagradio pokretni most i ojačao kaštel, te ga pretvorio u operativno središte mletačkih protivnika, nadvojvodine vojske i uskoka. Prije smrti (12. X. 1616) Ivan je oporukom svoje privatne posjede ostavio ženi, barunici Margheriti Marenzi, s kojom je imao četiri kćeri, dok sin jedinac nije nadživio oca. Na mjestu upravitelja gospoštije naslijedio ga je tršćanski patricij Giambattista Marchesetti, muž njegove najstarije kćeri Antonije, koji je 1625. kaštel obranio od napada mlet. vojske. Da bi isplatio dugove prema obitelji Eggenberg, car Ferdinand II. (1619–37) odlučio je tijekom Tridesetogodišnjeg rata raskinuti svaku vezu s Ivanovim nasljednicima pa je Lupoglavsku gospoštiju, kojoj je dodao selo Tibole, 1626. prodao bogatom financijeru Kuće Austrije Johannu Ulrichu Eggenbergu.

LIT.: S. Mitis, La Contea di Pisino dal decimosesto al decimonono secolo, AMSI, 1902, 18; Camillo De Franceschi, Storia documentata della Contea di Pisino, AMSI, 1963, 10–12.

S. Bertoša