Širola, Božidar

Širola, Božidar, skladatelj i muzikolog (Žakanje kraj Karlovca, 20. XII. 1889 – Zagreb, 10. IV. 1956). U Zagrebu 1913. diplomirao matematiku i fiziku, potom u Beču studirao muzikologiju te 1921. doktorirao tezom o istar. nar. popijevci (Das istrische Volkslied). Za studija privatno učio kompoziciju u I. Zajca. U Zagrebu je isprva radio kao srednjoškolski profesor, od 1920. kao kustos i potom ravnatelj Etnografskoga muzeja te 1935–41. ravnatelj Muzičke akademije. Bio je redoviti član JAZU od 1922. Na svim područjima njegove svestrane glazbene djelatnosti osjećala se pripadnost tzv. nacionalnom smjeru. Kao skladatelj tražio je inspiraciju u obilježjima narodne glazbe iz raznih krajeva Hrvatske (Međimurje, Zagorje, Slavonija, Istra, Primorje), a u središtu njegova zanimanja bili su vokalno-instrumentalni glazbeni oblici. Najuspjelija su mu djela glazbena groteska Stanac (1915), komične opere Citara i bubanj (1929) i Grabancijaš (1935), balet Sjene (1917), oratorij za soliste i zbor a cappella Život i spomen slavnih učitelja, sv. braće Ćirila i Metodija, apostola slavenskih (1927), kantata Pjesni razlike (1922), ciklusi solo-popijevki na tekstove D. Domjanića Popevke I i II (1919. i 1922), Kipci (1921), V suncu i senci, V zimi i snegu (oba 1936), ciklus za sopran i gudački kvartet V protuletju (1936), gudački kvarteti Međimurski (1920) i Bodulski (1933). Skladao je i orkestralnu glazbu (simfonijska pjesma za sopran i orkestar Notturno, 1915; Concerto da camera za dvije flaute i komorni orkestar, 1927; simfonijeta u G-duru za gudački orkestar, 1939; Koncertantna simfonija za glasovir i orkestar, 1952), skladbe za glasovir, a na području crkvene glazbe sedam oratorija i pet misa. Autor je prve cjelovite povijesti hrvatske glazbe Pregled povijesti hrvatske muzike (1922), a 1942. objavio je drugačije koncipiran pregled Hrvatska umjetnička glazba. Rezultat njegovih etnomuzikoloških istraživanja su Hrvatska narodna glazba (1940), sintetički prikaz obilježja hrv. narodne glazbe, te studije o narodnim glazbalima Fućkalice (1932), Sopile i zurle (1932), Sviraljke s udarnim jezičkom (1937). O studijskim putovanjima kroz hrvatske krajeve izvještavao u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (JAZU). Bavio se i glazbenom kritikom.

LIT.: A. Goglia, Dr. Božidar Širola, Sv. Cecilija, 1939, 4–6; Arti musices (referati sa znan. skupa posvećenog B. Široli), knj. 16, I–II, Zagreb 1985; V. Katalinić, Povijest hrvatske glazbe u razdoblju klasike, u: Glazba, ideje i društvo, Zagreb 1993.

M. Marić