Società Istriana di Archeologia e Storia Patria

Società Istriana di Archeologia e Storia Patria (Istarsko društvo za arheologiju i zavičajnu povijest), udruga s osnovnim motom boljeg upoznavanja Istre, njezine prošlosti i tradicije, osnovana u Poreču 1884. na poticaj skupine prijatelja, kojima se pri osnutku pridružilo 116 članova. Iste godine, 24. lipnja održan je prvi skup, na kojem su izabrani predsj. Andrea Amoroso, dopredsj. Giovanni Canciani, tajnik Marco Tamaro te blagajnik Guido Becich. Dužnost ravnatelja, tj. uprave, preuzeli su: Bernardo Benussi, Nicolò Rizzi, Domenico Pulgher, Giuseppe Vassilich i Giuseppe de Vergottini. Carlo de Franceschi je zbog zdr. razloga bio počasni predsj. Društva. Prvim Statutom bile su definirane osnovne zadaće udruge: istraživanje i proučavanje s pov. aspekta istar. prostora te skupljanje i objavljivanje podataka. Društvo je usmjerilo rad na četiri gl. područja: prapovijest, rim. razdoblje, srednjovj. razdoblje i povijest zavičaja. God. 1884. započelo je tiskati časopis → Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria koji uz manje prekide izlazi do danas. Od 1887. potiče istar. gradove na čuvanje spomenika i tiskanje vrijednih pov. dokumenata ili dokumenata s umj. vrijednošću. Provodi i financira važna istraživanja (prapov. nekropole u Bermu i Picugima), a na poč. XX. st. tijekom arheol. istraživanja kraj Valture potvrdilo je smještaj Nezakcija. God. 1905. umro je M. Tamaro, a nakon smrti prvoga predsj., Amorosa, izabran je B. Benussi. Njemu je povjereno uređivanje novoga statuta. Također je iz općega niza časopisa izdvojio dva sveska o Nezakciju i objavio ih pod brojem 1. i 2. serije posvećene arheologiji. Broj 20. bio je posvećen Eufrazijevoj bazilici u Poreču, a u sljedećem broju osvrnuo se na prvu izložbu Arte Istriana u Kopru. Također je tiskao Statut grada Pule. Na poč. I. svj. rata Društvo je imalo 145 aktivnih članova, ali je unatoč tomu njegov rad zamro. Predstavljanje 31. br. časopisa 1919. označilo je nastavak aktivnosti Društva, koje je tada okupljalo 191 člana te vrijedne znanstvenike: Benussija, Raffaela Battagliu, Antonija Pogatschniga, Silvija Mitisa i Francesca Salatu. U 32. broju iz 1920. započinje plodna dugogodišnja suradnja Giovannija de Vergottinija, proučavatelja prava. God. 1927. sjedište Društva preseljeno je iz Poreča u Pulu. Tada su se njegovi članovi bavili istraživanjem važnih pulskih spomenika: katedrale, crkve sv. Franje, bazilike sv. Marije Formoze i grad. zidina. God. 1940. sjedište je preseljeno iz Pule u Veneciju, a nakon 1947. Društvo je izgubilo vezu sa zavičajem što ga je nosilo u naslovu. U Veneciji je počelo objavljivati novu seriju časopisa.,

Potkraj 1969. sjedište je prebačeno u Trst, gdje je nakon Attilija Degrassija vodstvo Društva preuzela Bruna Forlati Tamaro. Nakon njezine smrti 1987. predsj. je postao Mario Mirabella Roberti, a potom Ruggero F. Rossi.

LIT.: B. Benussi, La Società Istriana di Archeologia e Storia Patria nei primi quaranta anni di vita (dal 24 luglio 1884 al 23 luglio 1924), AMSI, 1925, 37; C. De Franceschi, Il Cinquentenario della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, ibid., 1934, 46; B. Forlati Tamaro, La Società Istriana nei suoi cent’anni di storia 1884–1984, ibid., 1984, 84; M. Cammarata (urednik), Atti e memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, Indici 1884–1993, Trieste 1994.

K. Buršić-Matijašić