trieština ili trieštinka

trieština ili trieštinka (tal. Triestina: Tršćanka), uobičajeni naziv dijatonske harmonike koja se od 1862. izrađivala u Trstu u radionici A. Plonera (naziva se i plonericom), a poslije i kod dr. majstora (G. Ladich, G. Miklavcich, V. Tominec i dr.). Lako je prenosivo maleno glazbalo (s 25 dugmeta i 8 ili 12 basova), na kojem se može naučiti svirati za nekoliko tjedana. U Istri se počela više širiti nakon 1918. i ubrzo se udomaćila, osobito u nekim sjev. i zap. krajevima (Buzeština, Koparština i dr.). Ima oštar zvuk i namijenjena je ugl. svirci za ples, poglavito plesovima iz alpskoga etnogr. prostora sjev. Italije i Austrije (mafrina, šete paši, marča, polka, valcer i dr.). S vremenom su svirače na trieštini prihvatili i → gunjci. U drugoj pol. XX. st. u Istri su se pojavile novije harmonike i postupno zamijenile trieštine. Stoga je Kulturno umjetničko društvo Istarski željezničar pokrenulo 1989. specijalizirani festival posvećen oživljavanju i njegovanju svirke na trieštini → Z armoniku v Roč, koji je postao međunarodnim. Njezinoj popularnosti pridonijele su i emisije Radio Kopra (1986–87).

LIT.: R. Pernić, Meštri, svirci i kantaduri, istarski narodni pjevači, svirači i graditelji glazbala, Buzet 1997.

Đ. Križman-Zorić