Tršćanska i koparska biskupija

Tršćanska i koparska biskupija (lat. Dioecesis Tergestina et Iustinopolitana), povijesna kat. biskupija sa sjedištem u Trstu. Utemeljena je bulama pape Leona XII. Locum beati Petri (1828) i Pia VIII. In superimenti (1830) te po želji cara Franje I., koja se temeljila na habsburškoj tradiciji da se biskupske granice usklađuju s političko-upravnima granicama. Nastala je združivanjem → Tršćanske biskupije, kojoj je pripojena tada ukinuta Novigradska biskupija, i Koparske biskupije. Obuhvaćala je sr. i sjev. Istru s Trstom i dijelom Krasa, s više od 70% stanovnika Istre. Činili su je tršćanski dekanati Buzet (10 župa), Dolina (3), Jelšane (3), Kastav (6), Kršan (10), Oprtalj (5), Pazin (11), Pićan (7), Trst (5) i Umag (7) te koparski dekanati Kopar (3), Krkavče (3), Osp (3) i Piran (3). Pripadala je Goričkoj nadbiskupiji. Imala je 228601 st., od toga 148686 u Istri (shematizam iz 1842). Kako bi uspostavili tjesniji odnos s hrv. i slov. stanovništvom, austr. su carevi Vatikanu predlagali ugl. biskupe slav. podrijetla, među kojima su vrlo utjecajni bili → J. Dobrila (1875–82), I. N. Glavina (1882–96) i Andrej Karlin (1910–19), koji su bili imenovani i u sastav Istarskoga sabora. Za tal. uprave u Istri biskupima su bili imenovani prelati naklonjeni tal. vlastima (s iznimkom Furlana A. Fogara), npr. Angelo Bartolomasi i → A. Santin. Združena biskupija djelovala je do 17.X.1977., kada su bulom pape Pavla VI. Prioribus saeculi i ukinućem apostolskih administratura njezini dijelovi priključeni Porečkoj i pulskoj, Riječkoj, Koparskoj i Tršćanskoj biskupiji, koje su se oblikovale unutar novih državnih, odn. republičkih granica.

LIT.: P. Blasina, Vescovo e clero nella diocesi di Trieste--Capodistria, 1938–1945, Trieste 1993; S. Žitko, Tržaško-koprska škofija v 19. stoletju, Acta Histriae, 2001, 1.

D. Krmac