Vidošić, Tihomil

Vidošić, Tihomil, skladatelj i dirigent (Boljun, 1.VII. 1902 – Zagreb, 24. I. 1973). Glazbom se počeo baviti kao samouk; poslije je završio studij kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. God. 1923–29. bio je voj. glazbenik i pomoćnik dirigenta u Zagrebu, zatim voj. kapelnik do 1933. u Tuzli te do 1941. u Mostaru. Nakon toga bio je upravitelj Vojne muzičke škole u Zagrebu, a od 1945. prof. na zagrebačkoj glazb. školi »Pavao Markovac«. Vodio je više zborova i orkestara kulturno-umj. društava. Skladateljskim se radom započeo baviti u Tuzli i Mostaru, pišući djela za vokalne ansamble i voj. orkestre. U zrelom skladateljskom razdoblju stvorio je vlastiti stil, protkan folk. obilježjima, živim ritmovima, dopadljivim melodijama, vedrinom i optimizmom. Poznatija djela su: Rondo capriccioso za komorni orkestar (1942), uvertira – fantazija Zlatna mladost (1952), kantata Radosti miće (1957), Suita za klarinet i komorni orkestar (1955), Drugi concertino za violinu i orkestar (1955). Najpoznatije mu je djelo komična opera Stari mladić (1959), napisana prema vlastitu libretu, a nadahnuta istar. nar. melosom.

L. Duraković