Vivante, Angelo

Vivante, Angelo, novinar i publicist (Trst, 11.VIII.1869 – Trst, 1.VII.1914). Rođen je u židovskoj obitelji podrijetlom iz Španjolske. Bio je angažirani intelektualac čije su dalekovidne ideje u XX.st. odjekivale u sjevernojadranskome prostoru, napose u Trstu, Istri i Slovenskome primorju. Nakon završetka pravnih studija u Bologni, u Trstu započinje karijeru novinara i publicista: 1900–06. urednik je dnevnika Il Piccolo, a 1907–09. utjecajnoga socijalističkoga dnevnika Il Lavoratore. Nakon neuspjeha u polit. nastojanjima i razočaranja posvetio se znan. istraživanju i sintetiziranju teza o fenomenu multikulturnoga Trsta. Proučavao je povijest grada, njegove gospodarske mogućnosti, etnokulturne odnose, a napose nacionalno-polit. sukobe i netrpeljiva stajališta tal. većine prema Slovencima i Hrvatima. Povijesno neopravdanim smatrao je odnos tal. građanstva prema Hrvatima i Slovencima u Istri i u Primorskoj, gdje su oni bili u većini. Svjedok je previranja posljednjih dvaju desetljeća XIX. i poč. XX.st., oštrouman analitičar političkih, gospodarskih i nac. ideja. Suprotno prevladavajućoj ideologiji iredentičkih prvaka, u Trstu je vidio gospodarski i lučki grad čiji je dalji razvitak vezan za istočno netalijansko zaleđe (od Austrije i Mađarske do Slovenije i hrv. pokrajina Istre, Dalmacije, dalekoga Hrvatskoga zagorja, pa sve do Boke kotorske). Njegova je neprolazna zasluga što je u tkivu Trsta svojega doba jasno vidio povezanost povijesti i sadašnjosti, što je uočio faze etnokulturne asimilacije, ali i nacionalne otpornosti, što je, kao jedan od rijetkih, bio svjestan činjenice da su u drugoj pol. XIX.st. na srednjoeur. pozornicu stupili tzv. narodi bez povijesti, koje više nikakav iredentizam neće moći asimilirati (u kompleksnoj tršćanskoj situaciji talijanizirat će se jedino pojedinci, nikako ne slov. i hrv. narodnost). God. 1912. u Firenci izlazi njegova povijesna, politička, ali i osebujna sociološka i kulturno-antropološka studija Irredentisimo adriatico. Svaka politička i društv. kriza u jadranskome prostoru, od 1945. do danas, praćena je novim izdanjem studije Jadranski iredentizam i novim promišljanjima o njegovim tezama. Francuski je prijevod izašao 1917. u Ženevi, 1945. objavljena je u Ljubljani (no kao mjesto izdanja naveden je Trst); ponovno u Firenci 1954., 1984. u Trstu i 1997. u Genovi. Hrvatsko je izdanje tiskano u Zagrebu 2002. u prijevodu M. Rakovca, popraćeno pogovorima P. Strčića i U. Bernardija.

LIT.: D. Šepić, Angelo Vivante i talijanski iredentizam na Jadranu, Zbornik Historijskog instituta JAZU, 1963, 5; isti, Talijanski iredentizam na Jadranu: Konstante i transformacije, Časopis za suvremenu povijest, 1975, 7, 1; E. Apih, La genesi di »Irredentismo adriatico«, u: A. Vivante, Irredentismo adriatico: Contributo alla discussione sui rapporti Austro-Italiani, Trieste 1984; C. Daneo, Il fantasma di Angelo Vivante, Udine 1988; M. Cattaruzza, Socialismo adriatico e questione nazionale: L’internazionalismo dei socialisti italiani a Trieste e Angelo Vivante, u: Socialismo adriatico: La socialdemocrazia di lingua italiana nei territori costieri della Monarhia (1888–1915), Bari–Roma 1998; P. Strčić, Vivanteov pristup talijanskom iredentizmu, u: A. Vivante, Jadranski iredentizam, Zagreb 2002.

M. Bertoša