Voce del Popolo, La
traži dalje ...Voce del Popolo, La, dnevni list na tal. jeziku u vlasništvu Talijanske unije, koji izlazi u Rijeci. Počeo je izlaziti 27.X.1944. na ciklostilu kao partiz. list na tal. jeziku. Potom je u uredništvu Gradskoga odbora Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte Rijeke (Comitato Cittadino del Fronte Unico Popolare di Liberazione di Fiume) izlazio u Rijeci od 5.V.1945. kao trotjednik na 2str., zatim na 4str. u malom formatu (28cm×40,5cm). Od lipnja 1945. postao je dnevnikom i izlazio na 2 str. velikoga formata (41,5 cm×57cm) te od listopada na 4str. kao glasilo Gradskog odbora UAIS u Rijeci (Comitato Cittadino dell’Unione Antifascista Italo--Slava di Fiume). Raspačavao se u Istri, zatim i u Trstu, tijekom kampanje za priključenje Julijske Venecije Jugoslaviji. U 1947. postao je službenim glasilom Talijansko-slavenskoga antifaš. saveza za Istru i Rijeku, dostignuvši nakladu od 15000 primjeraka. U godinama nakon priključenja Istre matici zemlji ponovno je izlazio na dvjema stranicama, unatoč tomu što mu je u prosincu 1947. pridružen pulski dnevnik Il Nostro Giornale i što je 1948. postao glasilom Narodne fronte Istre i Rijeke. Tek nakon potpisivanja Londonskoga memoranduma 1954. i nakon što se spojio s tjednikom La Nostra Lotta (koji je izlazio 1948–56. u Zoni B STT-a), ponovno je izlazio na 4str. (12.II.1958. imao je 6str.). Nove su se poteškoće pojavile prigodom spajanja s izdavačkom kućom → Edit (1959), kada je došao u pogibelj da bude preuređen u tjednik. Na poč. 1960-ih, kao glasilo Socijalističkoga saveza radnoga naroda Istre i Rijeke (Unione, potom Alleanza Socialista del Popolo Lavoratore dell’Istria e di Fiume), imao je vodeću ulogu promicatelja gl. inicijativa Talijanske unije, pratio je npr. mnogobrojne okrugle stolove, poglavito onaj iz 1963. o općinskim statutima, dvojezičnosti i pravima tal. nacionalne skupine. U srpnju 1965. smanjio je format i počeo izlaziti na 12str. God. 1967. pokrenuo je mnogobrojne inicijative te organizirao 13 susreta s čitateljima u povodu velikoga natječaja Un mare, due sponde. Zatim je 1970-ih i 1980-ih prolazio novu krizu zbog ograničenja nametnutih Talijanskoj uniji. Tijekom prijelaza u nove neovisne države Hrvatsku i Sloveniju uveo je neke novine, npr. zajedničku prodaju s tršćanskim dnevnikom Il Piccolo i dr. God. 1995. ponovno je smanjio format (31cm×46cm). Potom ga je zahvatila kriza izazvana podržavljenjem Edita i njegovih izdanja, koja je 1998–2001. dovela do štrajka i prosvjeda novinara te smjene šestero urednika. Nakon što je hrv. vlada 2001. predala Edit u vlasništvo Talijanskoj uniji, stanje se u dnevniku donekle normaliziralo. Odgovorni su urednici bili Erio Franchi, Dino Faragona, Emma Derossi, Elio Dessardo i Luciano Michelazzi. Nakon spajanja s Editom ravnatelj te izdavačke kuće postao je i gl. urednikom novina. Tadanji su odgovorni urednici bili: Giacomo Raunich, Valerio Zappia, Paolo Lettis, Mario Bonita, Ezio Mestrovich, Rodolfo Segnan, Mario Simonovich, potom su uredničku dužnost obavljali Rodolfo Segnan, Fabio Sfiligoj, Irene Mestrovich i Ivo Vidotto, do imenovanja gl. urednika Errola Superine. Uredništvo lista, uprava i tiskara nalaze se u Rijeci.
LIT.: L. Giuricin, La Voce del Popolo e i giornali minori, Documenti CRS, 5, Fiume 1979.
L. Giuricin
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.
Voce del Popolo, La. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 14.10.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/voce-del-popolo-la>.