Vojnić, Jakov

Vojnić, Jakov, učitelj (Ližnjan, 1892 – Ližnjan, 1954). U Kastvu je 1912. završio učiteljsku školu. Prvo je radio u Rovinjskome Selu, nakon učitelja Stjepana Žiže. Prihvatio je narodnjačke i prohrvatske ideje J. J. Strossmayera, potom M. Laginje, J. Dobrile, S. Radića i dr., te su ga vlasti ocijenile politički nepovjerljivom osobom, što ga je pratilo i u vojnim ispravama. U I. svj. ratu bio je zarobljen na galicijskome bojištu. Nakon povratka iz rus. zarobljeništva dobiva učiteljsko mjesto u Sv. Katarini kraj Pazina. Zbog pritisaka tal. vlasti, bio je prisiljen 1924. napustiti Istru, s većom skupinom istarskih intelektualaca. U Jugoslaviji je dobio učiteljsko mjesto u selu Gaju kraj Kovina (Vojvodina), potom u selu Vučaku (kraj Smedereva), u Smederevu i selu Drenovici kraj Vinkovaca. Neprestano se borio za priključenje Istre matici zemlji, posebno u okviru jugosl. učiteljske udruge, u kojoj je bio članom gl. odbora i predsj. općinskih i kotarskih ogranaka udruge u sredinama gdje je radio, te u svojem djelovanju kao dirigent crkv. zbora i orguljaš. Među školskom je djecom širio istinu o Istri, učio ih istarske pjesme i pretplaćivao na list Mladi Istranin. Nakon II. svj. rata vratio se u Ližnjan i nastavio s prosvj. i polit. radom.

B. Jakovljević