Završje

traži dalje ...

Završje (tal. Piemonte d’Istria), naselje u sr. dijelu Istre, na visoravni, 8km istočno od Grožnjana (45°22′N; 13°49′E; 250m nadm. vis.); 59st. (2001), općina Grožnjan. Smješteno je na uzvišenju sjeverno od doline Mirne, uz lokalnu cestu koja iz doline vodi prema visoravni. Malobrojni stanovnici bave se tradicionalnim poljodjelstvom (vinova loza, voćarstvo, nešto povrtlarstva) te sitnim stočarstvom. Naselje je nastalo na mjestu prapovijesne gradine, a područje je bilo naseljeno i u antici (Sv. Križ, Grote, Princip, Sv. Pelagij, Sv. Petar, Stara Vižinada, ulomci antičkih natpisa i reljefa u samom Završju). Prvi se put spominje 1102. u darovnici kralja UlrichaII. akvilejskom patrijarhu. Vjerojatno je već tada postojala neka vrsta utvrđene građevine, koja se pregrađivala i ojačavala tijekom uprave grofova Goričkih, Habsburgovaca, gospode Devinskih te Austrijskog Carstva, a najopsežnije nakon 1530., kada je Z., zajedno s Kostanjicom i Barčeneglom (više ne postoji), postalo posjedom obitelji Contarini (do XVIII.st.). Cijelo je mjesto bilo zaštićeno i dvostrukim prstenom zidina, koje su i danas mjestimice vidljive, a sačuvana su i južna gradska vrata. Župna crkva Rođenja Bl. Djevice Marije (1792), izgrađena na mjestu prijašnje kasnopaladijevski je tip jednobrodne crkve s parovima plitkih kapela, kupolastim svodom nad svetištem, s više oltarnih pala (Bogorodica od Ružarija, Immacolata sa svecima G. Dizianija, Rođenje Bl. Djevice Marije M. Bassija, iz sred. i kraja XVIII.st.), orguljama G. B. Piaggie (1740) i slikama G. de Troya (1923). Crkva Bl. Djevice Marije Sv. krunice bila je župna crkva od 1794. To je jednobrodna crkva iz XVI.st. s prizidanim bočnim brodom 1634., tako da je danas dvobrodna. U njoj je nekoliko kipova iz XV.st. (drveni kip Bl. Djevice Marije s Djetetom i kameni kip Bogorodice koja sjedi, ljubljanske radionice), kao i zbirka liturgijskog posuđa XV–XVIII.st. Ostale su crkve Sv. Rok iz 1556., Sv. Prima i Felicijana kraj sela Čirkoti iz XII.st. (dva sloja fresaka, iz XIII. i XV.st.) te romanička kapela sv. Jurja iz XII. st., u sklopu ostataka istoimenog sela 2km sjeverozapadno od Završja (jednobrodna s trima upisanim polukružnim apsidama i zvonikom nad južnom apsidom, XIII. st.). Iz crkve potječe zvono iz prve pol. XIV. st. majstora Manfredinusa.

LIT.: B. Fučić, Istarske freske, 1963; E. Cevc, Gotska plastika na Slovenskem, Ljubljana 1973; V. Ekl, Gotička skulptura u Istri, Zagreb 1982; B. Fučić, Glagoljski natpisi, Zagreb 1982; L. Foscan, I castelli medioevali dell’Istria, Trieste 1992; V. Marković, Neopalladijevske jednobrodne crkve 18. stoljeća u sjevernojadranskoj Hrvatskoj, u: Prilozi pov. umjetnosti u Dalmaciji, 1992, 33; A. Alisi, Istria, città minori, Trieste 1997; V. Bralić, P. Lerotić, Restauratorski radovi na slikama Gaspara Dizianija u Završju, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 2000–01, 26–27; V. Marković, Crkve XVII. i XVIII. stoljeća u Istri – tipologija i stil, Zagreb 2004.

S. Mustač

ilustracija
ZAVRŠJE, crkva Rođenja Blažene Djevice Marije
ilustracija
ZAVRŠJE, panorama

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

Završje. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/zavrsje>.