Žbandaj

Žbandaj, naselje 6 km jugoistočno od Poreča (45°13′N; 13°41′E; 132 m nadm. vis.); 296 st. (2001), grad Poreč. Smješteno je na brežuljku pokraj državne ceste (D 302) Poreč–Baderna, na raskrižju s cestom za Sveti Lovreč Pazenatički. Žbandaju gravitiraju naselja: Buići, Filipini, Jehnići, Kadumi, Kirmenjak, Ladrovići, Mičetići, Mihelići, Montižana, Radmani, Radoši, Ružići i Veleniki, te stancije Kaligari i Nadlun. Sva ova naselja administrativno pripadaju gradu Poreču. Stanovnici ugl. rade u obližnjem Poreču i okolici, ali još ima malo tradicijskoga poljodjelstva. Danas se područje uokolo Žbandaja intenzivno urbanizira, a izgradnja je prije svega u funkciji masovnoga turizma porečkoga priobalja. Područje je bilo naseljeno u prapovijesti, antici i srednjem vijeku. Poslije demografske krize u XIV–XV. st. mlet. je vlast naseljavala izbjeglice pred Osmanlijama iz Dalmacije. Tako je 1570. Juraj Filipin iz Zemunika kraj Zadra došao na to područje s 40 obitelji i osnovao Žbandaj na mjestu napuštenoga sela. U pov. vrelima mnogobrojne su vijesti o razmiricama novih stanovnika Poreštine među sobom i s Porečanima, česte su bile krađe, fizički napadi, ubijanja životinja, palež i sl. Trobrodna župna crkva sv. Ivana i Pavla Mučenika izgrađena je na mjestu starije crkve 1595., u razdoblju doseljavanja stanovnika iz dalmatinskoga zaleđa, kad je osnovana i župa. Zvonik je visok 20 m; u unutrašnjosti crkve ima više umjetnina rustičnih karakteristika te škropionica s uklesanom 1688. godinom.

M. Baldini