Žic, Nikola

Žic, Nikola, geograf i kult. povjesničar (Punat, 10. VII. 1882 – Zagreb, 14. VI. 1960). U Beču je 1905. diplomirao povijest i zemljopis te hrvatski jezik. Bio je srednjoškolski prof. u Pazinu, Požegi, Daruvaru te u Zagrebu. Za II. svj. rata radio je u Hrvatskom izdavalačkom bibliografskom zavodu kao urednik u Hrvatskoj enciklopediji, a nakon rata u Leksikografskome zavodu u Enciklopediji Jugoslavije i u Pomorskoj enciklopediji. U Programu Pazinske gimnazije tiskao je studiju o Pazinskom potoku i tekst Mošćeničkoga statuta. Zajedno s V. Nazorom, M. Tentorom i V. Spinčićem sastavio je Spomenicu istarskih Jugoslavena za Mirovni kongres u Parizu (1919). Pisao je o hrv. inkunabulama i rijetkim knjigama, o djelovanju biskupa J. Dobrile u Istarskome saboru te o naseljavanju Istre u XVI. i XVII. st., a upozorio je i na kult boga Peruna u Istri. Objavio prve spoznaje o Labinskome statutu iz 1341. U učiteljskome mjesečniku Narodnoj prosvjeti objavio je studiju o Istri i Istranima, koja je poslije izašla u dvjema knjigama: Istra I., Zemlja (1936) i Istra II., Antropogeografsko stanje potkraj svjetskog rata (1937), a dopunio ju je djelom Geopolitički pogled na Istru i Istrane (1943). Surađivao je u emigrantskome časopisu Istra, a poslije u Istarskoj Danici.

LIT.: I. Ivančić, Nikola Žic (nekrolog), Riječka revija, 1960, 4; M. Strčić, Prilog proučavanju života i djela prof. Nikole Žica (1882–1960), u: Hrvatska gimnazija u Pazinu 1899–1999, Pazin 1999; M. Kolar, Nikola Žic u Požegi i Daruvaru od 1920. do 1932, Zlatna dolina, godišnjak Požeštine, 2001, 1; J. Bratulić, U spomen Nikoli Žicu, Istarska Danica 2003, Pazin 2002; isti, Nikola Žic, u: Glagoljica i hrvatski glagolizam (zbornik), Zagreb–Krk 2004.

J. Bratulić