Židovi

traži dalje ...

Židovi, u većem broju naseljavaju se u Istru tijekom XVII. i XVIII.st., iako ima tragova njihova života na tom prostoru još iz rim. doba. U Puli je nađen nadgrobnik iz II. st. što su ga podignuli sinovi, vjerojatno helenizirani Židovi majci »štovateljici židovske vjere«. Ima podataka i iz X. st. da su Ž. boravili u Puli, te da su se neki među njima bavili zabranjenom trgovinom robljem, koje se odvozilo u Bizant (D. Gruber) i dr. Međutim, na kraju XIX.st. i u prvoj pol. XX.st. Ž. su se uključili u sve istar. društvene slojeve. Tamo gdje je postojala njihova općina, npr. u Opatiji, Rijeci i Trstu, oblikovali su specifičnu zajednicu koja je uspijevala postojati usporedno i djelomice izdvojeno od ostalih društv. čimbenika. Proces njihove akulturacije u Istri, započet potkraj XIX.st., tekao je prirodno. Mnogi se među njima vjerski ne opredjeljuju ili prelaze na kat. vjeru kako bi se što više približili načinu životu svojega širega okružja, ostvaruju uspješne karijere u drž. službi kao činovnici, suci, odvjetnici, pisari, vojnici, učitelji i sl. Sudjeluju i u procesima tal. nacionalne integracije. Mogući apriorni antisemitizam bio je ostvariv samo u onim sredinama u kojima je prevladavala novozavjetna slika o Židovima ili negativni odnos prema zelenaštvu. U razdoblju 1900–18. u Istri živi stotinjak žid. obitelji, poglavito u većim urbanim središtima. Dio njih iselio se u prvim godinama nakon I.svj. rata. Među onima koji su ostali bilo je trgovaca, liječnika, poduzetnika, obrtnika i dr. u Puli, Rovinju, Poreču, Piranu, Izoli, Portorožu, Kopru, osobito u Trstu te u Lovranu i Opatiji. Većina njih odbacila je fašizam kao neprihvatljivu ideologiju, iako ih se određen broj nalazio u faš. pokretu, neki čak kao visoki faš. dužnosnici. Protužid. kampanja u Italiji počela je oko 1935., kad i rat u Etiopiji. Bila je to priprema javnosti za zakonske odredbe o rješenju žid. pitanja i uvedbu posebnoga drž. tijela Generalne direkcije za demografiju i rasu i rasnih zakona 1938. Tada se pojačao proces njihove društv. i polit. marginalizacije i pretvaranja u građane drugoga reda. Ipak, faš. protužidovstvo drugačije je od nacističkoga: ono je selektivno i nije drastično. Kako bi izbjegli diskriminaciju, Ž. djelomice prelaze na kat. vjeru, odn. protestantizam. U II.svj. ratu pojačan je nadzor nad Židovima koji su u Istru dolazili s područja Nezavisne Države Hrvatske. Otvoreni su za njih sabirni logori u Lovranu, a poslije u Kraljevici, Bakru i Rabu (ukupno 3366 Židova). Nakon kapitulacije Italije zatočeni su Ž. oslobođeni i veći se dio njih priključio NOP-u. Oko 200 Židova koji se nisu uključili u NOP, i tako sklonili od progona, stradalo je nakon dolaska Nijemaca u nacističkim logorima. Stradali su tada od Nijemaca i Ž. koji su bili u faš. stranci. Nakon II. svj. rata u Istru dolaze žid. obitelji iz dr. krajeva Hrvatske i tadanje Jugoslavije, i one su se u potpunosti uključile u novu istar. sredinu.

LIT.: L. Elmo, La condizione giuridica degli ebrei in Italia, Milano 1939; R. De Felice, Storia degli ebrei italiani sotto il fascismo, Torino 19934; D. Dukovski, Židovi u Istri između dva svjetska rata, Časopis za suvremenu povijest, 1997, 1.

D. Dukovski

ilustracija
ŽIDOVI, popis imena osoba za koje se vjerovalo da su pripadnici židovskoga naroda, 1938.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

Židovi. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.5.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/zidovi>.