Zjačić, Mirko

Zjačić, Mirko, povjesničar i paleograf (Šibenik, 30.VI.1912 – Rijeka, 17.IV.1977). Osnovnu školu i klasičnu gimnaziju završio je u Šibeniku, a na Pravnom je fakultetu u Zagrebu diplomirao te 1937. doktorirao. Radio je kao kotarski pristav u Prozoru, Hvaru i Šibeniku, a od početka II. svj. rata u Dubrovniku. Potkraj 1944. pristupio je NOV-u. Nakon rata službovao je dvije godine u Starome Gradu na Hvaru i u Splitu, a od 1947. u Državnom arhivu u Zadru, gdje je stekao zvanje arhivista. Potom je u Dubrovniku radio u Historijskom institutu JAZU. Prešavši u Državni arhiv u Rijeci, obavljao je dužnost ravnatelja i gl. urednika Vjesnika Državnog arhiva Rijeka. Od 1961. zaposlen u Akademijinu Sjevernojadranskom institutu za historiju, etničke odnose i ekonomiju (danas Zavod HAZU), gdje je stekao zvanje znan. savjetnika i službovao do konca života. Prve radove objavio je u Zadru: Miscellanea I. (u suradnji s A. Strgačićem) i Miscellanea II. (s A. Strgačićem i A. Krstićem), 1950–51. Kao vrstan poznavatelj lat. jezika posvetio se transkripciji dokumenata vezanih za srednjovjekovlje Istre i kvarnerskoga područja. Dovršio je, nakon S. Gigantea, objavljivanje Knjige riječkog kancelara i notara Antuna de Renno de Mutina, I–III (1955–57) te objavio raznovrsne pov. izvore: Pergamene kaptolskog arhiva u Hvaru (1963); Dvigradski statut, I–II (1960–62); Kritički osvrt na objavljeni statut općine Izola iz 1360. godine (1966); Posjedovni odnosi porečke crkve od VI. do XVI. stoljeća (1973).

LIT.: D. Munić, Dr. Mirko Zjačić, život i djelo (1912–1977), Jadranski zbornik, 1983, 11.

D. Munić