Mirković, Mijo

Mirković, Mijo (Miho, pseud. Mate Balota), ekonomist i književnik (Rakalj, 28. IX. 1898 – Zagreb, 17. II. 1963). Pohađao je Carsku i kraljevsku Veliku državnu gimnaziju u Pazinu, prvu takvu hrv. ustanovu u Istri. Početkom I.svj. rata s obitelji je evakuiran u Moravsku. Slom Austro-Ugarske Monarhije dočekao je u Puli, gdje je radio kao novinar i urednik → Hrvatskog lista. Od 1919. studirao je filozofiju i slavistiku u Zagrebu i Beogradu, potom ekonomske i društv. znanosti u Berlinu i Frankfurtu na Majni, gdje je 1923. doktorirao temom O glavnom razlogu gospodarske zaostalosti slavenskih naroda. Između I. i II.svj. rata radio je u mnogim mjestima diljem Jugoslavije pa je, među ostalim, bio suplent Trgovačke akademije u Osijeku i Pomorske akademije u Bakru, prof. Pravnog fakulteta u Subotici i Ekonomsko-komercijalne visoke škole u Beogradu. Posjećivao je mnoga eur. sveučilišna i znanstveno-kult. središta. Zbog svojih stajališta bio je uhićivan i zatvaran. Iznimno plodno razdoblje njegova stvaralaštva bilo je 1930-ih. Tada je intenzivno proučavao život i djelo M. Vlačića Ilirika (Flacius, 1938; Matija Vlačić, 1957; Matija Vlačić Ilirik, 1960). Posmrtno mu je objavljena monografska cjelina – između znan. diskursa i umj. teksta – Matija Vlačić-Ilirik I–II (1980). God. 1938. objavio je svoje najznačajnije knjiž. djelo, zbirku čak. stihova Dragi kamen, poslije objavljenu u još nekoliko izdanja. Tijekom II. svj. rata dovršio je svoj jedini roman Tijesna zemlja. Roman iz istarskog narodnog života (1946). Prilike u Puli za austr. vladavine i neposredno nakon I.svj. rata dokumentaristički je i beletristički obradio u monografiji Puna je Pula (1954). Kao sudionik Pariške mirovne konferencije zaslužan je za pripojenje Istre domovini nakon II.svj. rata. Od 1957. do smrti bio je prof. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Od 1947. bio je redoviti član JAZU, potom i gl. tajnik. Za života je objavio mnogobrojne sveuč. udžbenike i ekon. djela, među kojima i Ekonomsku historiju Jugoslavije (1958). Jedan je od najplodnijih ekon. pisaca između dvaju svj. ratova i u poraću: Trgovina i unutrašnja trgovinska politika (1931), Spoljna trgovinska politika (1932), Saobraćajna politika (1933), Zanatska politika (1934), Industrijska politika (1936), Održavanje seljačkog posjeda (1937), Razvoj ekonomske misli u XIX.veku (1938), Agrarna politika (1940), Ekonomska struktura Jugoslavije 1918–1941 (1950), Ekonomika agrara FNRJ (1950), Seljaci u kapitalizmu (1952), Uvod u ekonomiku Jugoslavije (1959). Kao gl. tajnik JAZU 1951. pokrenuo je ediciju Građa za gospodarsku povijest Hrvatske. Zaslužan je za osnivanje današnjega → Fakulteta ekonomije i turizma »Dr. Mijo Mirković« u Puli. Pokopan je u rodnom Raklju, gdje se njemu u spomen od 1968. održavaju → Susreti na dragom kamenu.

Balota je najpoznatije i, osobito pjesništvom, najznačajnije istar. ime u središnjem toku nac. književnosti sred. XX. st., također i jedan od vodećih suvremenih čak. pjesnika uopće. Svojim je stvaralaštvom snažno utjecao na mlađe autore te na oblikovanje istar. dijalektalne sastavnice hrv. književnosti. Objavio je pedesetak pjesama približno ujednačene vrijednosti te, u novom poetskom tretiranju, urbanih tema. Svojim je pjesništvom anticipirao i dotakao bitne idejne probleme i egzistencijalne dvojbe suvremenog intelektualca. Muzikalnost i donekle arhaičnost njegova južnoistarskog, po nekim lingvističkim obilježjima čakavsko-štok. idioma obogatila je čak. versifikaciju, no bez znatnijih formalnih inovacija i eksperimentiranja. Pjesme su mu ugl. labilnije vezana stiha, mjestimice posve slobodna, uz ne baš raznovrstan rimarij, a pjesama posve zatvorena stiha gotovo da i nema. Ritam poezije često prati ritam narodne pjesme pa i pučke predaje. Odnos prema stihu, versifikaciji i metrici nepredvidljiv je i vrlo slobodan, kao i odnos prema jeziku i njegovim gramatičko-pravopisnim zakonitostima, bez obzira pisao li na narječju ili knjiž. standardom.

Roman Tijesna zemlja, neizravne autobiografske potke, do danas u kritici izaziva proturječne odjeke. To je gospodarsko-soc. studija istar. sela druge pol. XIX. i poč. XX.st., koja ostaje neprijepornom književnopov. činjenicom unatoč nedorađenu stilu. Balotina feljtonistika i putopisna proza, do sada nedostatno vrednovan dio opusa, žanrovi su koji su ga na poseban način potvrdili kao pisca središnjeg toka nac. književnosti. Posrijedi su tekstovi nastali od 1930-ih do ranih 1950-ih, od redaka napisanih iz podložničko-prognaničke situacije za tal. vlasti u Istri do vremena kada su autorovi nacionalno-polit., a dobrim dijelom i idejno-intelektualni, mladenački ideali ostvareni u novom rasporedu društv. odnosa nakon II.svj. rata. Tematski je svijet putopisa donekle komplementaran drugim Balotinim žanrovima, pa i stanovitim lirskim preokupacijama. Tematski okvir njegova djela čine soc. težačka bijeda, ljubavno-intimna tematika, izdomništvo i emigrantske sudbine, pov. reminiscencije, majka i kršć. elementi, putovanja, more, svijet djetinjstva i nac. teme, mjestimice i dug podrijetlu, pa i ideologijskom izboru i opredijeljenosti. Od ostalih izdanja knjiž. tekstova izdvajaju se Proza i poezija (1959), drama Smrtni grijeh (1964), Izabrana djela (s N. Pavićem, P. Ljubićem i D. Gervaisom u ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti, 1973) te izbor iz djela Na crvenoj istarskoj zemlji (1979). Nagrađivan je za znan. dostignuća i knjiž. stvaralaštvo, prevođen i zastupljen u mnogim antologijama hrv. pjesništva, u novije doba i antologijama proze.

LIT.: M. Franičević, Mate Balota, u: Izabrana djela (Pavić, Balota, Ljubić, Gervais), PSHK, 105, Zagreb 1973; A.-T. Mirković, Bibliografija Mije Mirkovića – Mate Balote (1918.–1988.), Susreti na dragom kamenu, 1988 (1990), 16; B. Biletić (urednik), Književno djelo Mate Balote, Zagreb 1998; isti (priređivač), Mate Balota – Živi glas hrvatske Istre (Izbor iz djela), Vinkovci 1999; Zbornik radova o Miji Mirkoviću – Mati Baloti, Kastav 1999; A.-T. Mirković, Bibliografija Mije Mirkovića – Mate Balote (1989.–2001.), Susreti na dragom kamenu, 2001, 22; B. Rudež (urednik), Mijo Mirković: hommage uz 100. obljetnicu rođenja, Zagreb 2001.

B. D. Biletić, R.