Riječki zaljev

Riječki zaljev, dio Jadranskoga mora između ist. obale Istre, Vinodola, otoka Krka i Cresa, unutarnji dio → Kvarnerskoga zaljeva. Obuhvaća područje koje zatvaraju obale sjeveroist. Istre od Preluka do Brseča (rt Šip), sjev. obala otoka Cresa (rt Jablanac – rt Grota), sjeverozap. obala otoka Krka (rt Glavotok, otok Sveti Marko) te obala sjev. Hrvatskoga primorja od uvale Dubno kraj Kraljevice (rt Oštro) do Preluka. Tako omeđeni akvatorij ima površinu od 450km², a ukupna duljina obalne linije iznosi 115km. Kopneni okvir zaljeva određuje njegov podmorski reljef. Dubina mora vrlo je ravnomjerna (dno zaljeva ugl. je zaravan) i kreće se oko 60m–65m, a najveća dubina je 67m kod rta Glavotoka. Prosječna slanost mora iznosi 37,5‰, a niža je na ušću Rječine, u Bakarskom zaljevu i od Opatije do Medveje, zbog pojave jakih → vrulja. Mala je amplituda između plime i oseke (morska mijena 0,8m). S otvorenim morem povezuju ga Vela vrata (između istar. obale i Cresa), Srednja vrata (između Cresa i Krka) i Mala vrata između Krka i kopna (vrlo uzak prolaz oko otoka Svetoga Marka premošten suvremenim cestovnim mostom), te poluotok Voz prema Vinodolskom kanalu. Dominantni vjetrovi su bura (često vrlo jaka), jugo i maestral. Sve se obale (osim otoka Krka) strmo spuštaju prema moru, te nema mnogo pogodnih prirodnih luka. Središte je zaljeva → Rijeka, veliko lučko središte, a na istar. su obali važna naselja → Opatija, → Lovran te → Medveja, → Mošćenice i → Brseč, s nizom manjih mjesta. Ostala su naselja na obali zaljeva istočno od Rijeke: Kostrena i Kraljevica, a na Krku Omišalj, Njivice i Malinska. Riječko područje na obali zaljeva razvijeno je prom. čvorište (luka, željeznica, ceste) i ind. središte (brodogradnja). Na obali ist. Istre dominira turizam (Opatija, Ika, Ičići, Lovran, Medveja, Mošćenička Draga), kao i na obali otoka Krka (Malinska i Njivice), gdje ima i naftne industrije (Omišalj). Brojne su turist. lučice na istar. obali i na Krku. Stalna trajektna veza Brestova (Istra) – Porozina (otok Cres).

R.