roženice (sopele, sopile, supiele, tororo)

roženice (sopele, sopile, supiele, tororo), istar. narodno glazbalo tipa oboe rasprostranjeno i po Hrvatskom primorju i otocima, posebno na Krku. Pripadaju skupini aerofonih glazbala, prodorna su zvuka, a izrađuju se u paru. Naziv roženice raširen je na Barbanštini, u sr. i juž. Istri, supiele u okolici Žminja, sopele na Labinštini i u Rudanima, sopile ili sopele u Hrvatskom primorju i na otocima, a tororo negdanji je naziv s Kastavštine. Graditelj glazbala → A. Peteh nazivao ih je sopiele, a roženicama je nazivao šurle. Prema jednim stručnjacima, potječu od šalmaja (B. Širola, V. Žganec), srednjovj. drvenoga puhačkoga glazbala s jezičkom, koji je iz eur. glazb. prakse nestao oko 1700., zadržavši se u starinskom obliku kod malobrojnih pučkih svirača u švic. Alpama, u Abruzzima, gdje ga nazivaju piffero. Drugi drže da su r. srodne mak. zurlama i kavkaskim surlama (I. Matetić Ronjgov, S. Zlatić). Izrađuju se u dvjema veličinama i najčešće se sviraju (sopu) u paru. Jedan sopec sope na veliku (velu, debelu) roženicu, dugu približno 65cm, a drugi na malu (tanku), dugu približno 50cm. Konstrukcija je u objema veličinama jednaka. Glazbalo se sastoji od piska, špuleta, prebiralice i krila ili lijka. Pisak (zvani pisk) pravi se od dvaju listova tanko otesane trstike (dvostruki jezičak) koji pri puhanju trepere i tako proizvode ton. Kakvoća, boja zvuka i način sviranja ovisi, o vrsnoći izradbe piska: ako je dobro napravljen, ton se može proizvesti laganim puhanjem bez napora. Kod male sopele dug je 3cm, a kod velike 4cm. Usađuje se u špulet, valjkast drveni dio, na koji se nadovezuje prebiralica ili kanela, drvena cijev sa 6 rupica, udaljenih jedna od druge približno 2,5 cm na maloj roženici, odn. približno 3 cm na velikoj. Prebiralica, duga približno 26 cm kod male roženice, odn. približno 36cm kod velike, utakne se u ljevkast lijak (krilo) kojim se pojačava intenzitet zvuka. Prije su se glazbala gradila s pet rupica (posljednji im je graditelj bio → I. Fonović-Zlatela). Roženice se izrađuju od različita drva, masline (ulike), šimšira (busole), javora, trešnje, šestila (vrsta javora), oraha, klena i oskoruše (u starije doba na tzv. tornu, stroju na nožni pogon). Na njima se najčešće sope na svečanostima (svadba, uvod u ples i sl.), kada se svira mantinjada ili pratnja za ples (balun, mazurka, polka). U vokalnoj glazbi služe za pratnju jednom ili više pjevača. U kombinaciji glasa i glazbala, glas izvodi dionicu velike sopele, a pratnja se izvodi na maloj sopeli. Kod sviranja na tanko i debelo velika sopela izvodi melodiju, a mala pratnju. Među graditeljima roženica poznatiji su još → M. Blažina i M. Glavaš.

LIT.: R. Pernić, Meštri svirci i kantaduri, istarski narodni pjevači, svirači i graditelji glazbala, Buzet 1997.

M. Marić