Cres

Cres, otok u zap. kvarnerskoj otočnoj skupini, uz Krk (406,27km²), najveći jadranski otok (406,63km²); Primorsko-goranska županija. Proteže se gotovo meridijanskim smjerom (NNW–SSE) u dužini od 66km, od rta Jablanac na sjeveru do rta Suha punta na jugu; najzapadnija je točka rt Prestenice, a najistočnija rt Sv. Damjan. Na otoku žive 3184st. (2001) pa je rijetko naseljen (7,85st./km²). U prošlosti otoci Cres i Lošinj bili su jedinstven otok, a tek su umjetno prokopanim kanalom kraj Osora nastala dva otoka spojena pokretnim mostom. Danas je područje Cresa podijeljeno između dviju administrativnih jedinica – gradova Cresa i Maloga Lošinja. Najveće je naselje Cres (2333st., 2001). Ostala su veća naselja: Martinšćica (155st.), Orlec (122st.), Osor (73st.), Belej (64st.), Valun (62st.) i Punta Križa (61st.). Otok C. izgrađen je od vapnenaca i dolomita kredne starosti. Sjev. dio reljefno je viši (Sis, 638m nadm. vis; Gorice 648m nadm. vis.), ima strmu i nepristupačnu obalu; zimi su temperature nešto niže nego u juž. dijelu te prevladava listopadno bilje. Juž. dio otoka znatno je prostraniji i niži, obiluje šljunkovitim plažama, prevladava zimzelena makija, te je gušće naseljen od sjev. dijela. Obala je otoka razvedena i duga 247,7km. Zap. obala prima više oborina, izloženija je vlažnom jugu i maestralu, sunčanija je od istočne, pa je u tom dijelu otoka najveća koncentracija naselja. Istočna je obala sušna i izložena jakim udarima bure (jedino je veće naselje Beli). Osobitost je otoka slatkovodno Vransko jezero, koje sadrži više od 200m³ vode pa pitkom vodom opskrbljuje otoke Cres i Lošinj. Na otoku obitava više od 70 parova bjeloglavih supova, čija su gnjezdišta od 1986. zaštićena u dvama ornitološkim rezervatima prirode.

Cres je naseljen od prapovijesnoga doba. Iz paleolitičkog i neolitičkoga razdoblja najpoznatije je nalazište pećina Jami na Sredi. Iz brončanog i željeznoga doba potječu mnogobrojna gradinska naselja i grobovi (tzv. tumuli, gromače). U I.tisućljeću pr. Kr. na Cresu su živjeli → Liburni, a zahvaljujući svojemu prometnom položaju gl. središte otoka postaje Apsoros (Osor). U I.st. pr. Kr. otokom su zavladali Rimljani (veća naselja: Caput Insulae, Crexa i Apsoros). U ant. povijesnim izvorima upotrebljava se za Cres i Lošinj naziv Apsyrtides, koji se zadržao do XVIII.st. Nakon pada Zapadnoga Rimskoga Carstva otokom su nakratko vladali → Ostrogoti, a nakon njih Bizant (Cres je u sklopu biz. teme Dalmacije, a administrativno je središte Osor). Tijekom sr. vijeka otok su kontinuirano naseljavali Hrvati, a u X.st. bio je u sastavu hrv. države, o čem svjedoče mnogobrojni glagoljski natpisi (Valunska ploča). Oko 1000. vlast preuzima Venecija, koja, s manjim prekidima, vlada do mira u Zadru 1358. Od tada do 1409. C. je pod vlašću hrv.-ug. vladara. Pod mlet. je vlašću ponovno od 1409. do 1797. Svoj procvat Cres doživljava u XIX.st., za austr. uprave, kad je s Istrom bio dio → Austrijskoga primorja. Rapalskim ugovorom 1920. pripao je Italiji, a nakon II.svj. rata priključen je Hrvatskoj. Nakon II. svj. rata otoci C. i Lošinj bili su dio kotara Pula (do 1955). Do sred. 1960-ih bio je dijelom kotara Pula, te višestruko povezan s Istrom (gosp., pol. i upravno).

Poljodjelstvo (maslina, vinova loza), stočarstvo (ovčarstvo) i iskorištavanje šuma bile su osnovne gosp. djelatnosti stanovništva. Nakon dolaska Venecije na vlast, počinju se razvijati pomorstvo, brodogradnja i ribarstvo (još uvijek s mnogobrojnim ograničenjima). Austrijska vlast potiče brži gospodarski i društveni napredak otoka. Razvija se brodarstvo i brodogradnja, poboljšani su uvjeti života, primjetan je porast stanovništva, naselja gospodarski jačaju te se uspostavljaju stalne prometne komunikacije na moru i kopnu (izgradnja otočnih luka i prvih cesta). Potkraj XIX.st., zbog sve jačega razvoja parobrodarstva i zbog filoksere, koja je uništila nasade vinove loze, dolazi do krize u gospodarstvu pa se od 1890. bilježi neprekidan pad broja otočnoga stanovništva. To se nastavlja i nakon 1945., pa otok postaje izrazito depopulacijsko područje. U većini unutrašnjih naselja ovčarstvo je i dalje najvažnija gosp. djelatnost, dok su maslinarstvo i vinogradarstvo bili vezani uz grad Cres, koji doživljava najveći gosp. napredak. U njemu je 1947. otvoreno brodogradilište, u sklopu kojega je 1966. osnovana djelatnost pomorskoga prijevoza (Creska plovidba), otvaraju se tvornice za preradbu ribe, tvornica trikotaže i uljara. U 1960-ima izgrađen je vodovod iz Vranskoga jezera, podvodnim je kabelom dovedena el. energija. Glavna otočna prometnica Porozina–Cres–Osor–Mali Lošinj modernizirana je 1968. Time su stvoreni osnovni preduvjeti za gosp. i društv. preobražaj otoka Cresa. Otvaranjem hotela, autokampova i dr. turističkih sadržaja dolazi do većega razvoja turizma, što pridonosi revitalizaciji ponajviše obalnih naselja, osnaživanju popratnih djelatnosti te zaustavljanju smanjenja broja stanovnika.

LIT.: N. Stražičić, Pomorstvo otoka Cresa: pomorstvo Lošinja i Cresa, Otočki ljetopis, 1980, 3; isti, Otok Cres, prilog poznavanju geografije naših otoka, ibid., 1981, 4; J. Ćus Rukonić, Arheološka topografija otoka Cresa i Lošinja, Izdanja HAD-a, 1982, 7.

V. Kos