Dopolavoro

Dopolavoro (Opera Nazionale Dopolavoro; tal. dopo lavoro: nakon rada), faš. organizacija koja se bavila ustrojem slobodnoga vremena radnika, osnovana 1. V. 1925. Cilj organizacije bio je unaprijediti slobodno vrijeme najširih slojeva (organiziranjem masovnih izleta i dr. aktivnosti) te ih time uvjeriti u djelotvornost državne socijalne politike, ali ih i na taj način podvrgnuti fašističkom političkom nadzoru. U Istri je D. imao zadaću kontrole radnika radi borbe »za nacionalno smirivanje granične zone«, što je bio izgovor za odvajanje radnika od komun. pokreta. U siječnju 1929. u Istri je djelovalo samo 16 sekcija, s oko 2000 članova, ugl. u većim mjestima. Taj se broj naglo povećao potkraj 1929. i na poč. 1930., nakon donošenja dekreta od 20. IV. 1929., po kojem se mogla konfiscirati imovina nelojalnih polit. organizacija. Tako je 22. V. konfiscirana imovina socijalist. udruge Camera del Lavoro u Puli pripala pokrajinskomu Dopolavoru. God. 1936. D. je imao 14200 upisanih članova, od kojih više od polovice nije bilo aktivno. Njegova najviša institucija u Pokrajini Istri bio je Pokrajinski direktorij. Funkciju predsjednika u pravilu je uvijek obnašao federalni tajnik faš. stranke za Istru. Članovi Direktorija po funkciji bili su glavni tajnici pokrajinskih sindikata, predstavnica ženskog fašija te glavni tajnik Ureda pokrajinske fašističke sindikalne konfederacije. D. je pod svoju kontrolu tijekom vremena postupno preuzimao sve sport., kult., obrazovne i odgojne organizacije i ustanove koje su se bavile slobodnim vremenom stanovništva. Time je sav kulturni, i sport. život istar. puka bio pod kontrolom stranke. D. se u Istri financirao ugl. iz sindikalnih blagajni, a ponešto je stizalo iz središnjice u Rimu.

LIT.: V. de Grazia, Disciplina del lavoro e mediazione sociale sotto il regime fascista. Le funzioni del Dopolavoro nell’organizzazione del lavoro, u: La classe operaia durante il fascismo, 1979/80, 20, Milano 1981; ista, The Culture of Consent. Mass Organization of Leisure in Fascist Italy, Cambridge 1981.

D. Dukovski